Sveci naše Crkve

„Obitelj započinje u ljubavi dvoje ljudi koji pozivaju u život novog čovjeka, da se rodi u toplom, zaštićenom domu. Gdje se dijete prihvaća u ljubavi, tu ono dolazi kao dar. Gdje se ono želi i gdje je dobrodošlo, tu će u tišini nastati jedna mala oaza. Tko se raduje djetetu, raduje se životu.“ (Phil Bosmans) 

Posljednjega rujanskog dana, tridesetog, prisjetili smo se sv. Jeronima – crkvenog naučitelja, teologa, filozofa i jezikoslovca. Crkva s pravom ubraja Jeronima među četvoricu velikih zapadnih svetih Otaca. Grčko mu je ime Eusebius Sophronius Hyeronimus, a poznat je i kao Jeronim Sofronije. Sveti Jeronim nije samo obogatio Europu kršćanskim plemenitostima, nego je prvi u povijesti i do sada jedini čovjek, koji je udružio Europu Slovom Riječi Božje i Kristovim svetim križem.

Sveti Jeronim naš je zemljak burna i bogata života. Rodio se oko 345.g. u rimskoj Dalmaciji u mjestu Stridon (mjesto na granici Dalmacije i Panonije). Bio je sin ilirskih kršćanskih roditelja, no krštenje je primio kasnije, u Rimu, gdje je nadopunjavao svoj studij retorike. Polazio je školu uglednoga gramatičara Donata, koji ga je uveo u duboko poznavanje latinskih klasika, osobito Vergilija. Bio je vrlo nadaren, ali teške naravi, nediscipliniran. Posjedovao je inteligenciju, dobro pamćenje te izvanredno osjetljiv, strastven karakter.

Na studij je pošao u Rim. I tada se u njegovu životu očituju dvije težnje. S jedne strane rado zalazi u katakombe i u crkve svetih mučenika – što je dobro – a s druge strane zalazi u lakoumno i grješno društvo – što je zlo. Kod Jeronima je pobijedio dobri duh i on se uz milost izgradio u sveca.

Jeronim je napustio Rim i poduzeo putovanje u Galiju. U to vrijeme već marljivo proučava Sveto pismo. Nakon toga odlazi na Istok što mu je omogućilo da u Antiohiji još više produbi svoje biblijske nauke i usavrši se u hebrejskom jeziku. Zatim je u Halkidsku pustinju u kojoj su mnogi monasi živjeli kao pustinjaci. Tu je živio u samoći, noćnim bdijenjima, pokori i grozničavu radu.

Od godine 380. do 381. boravio je u Carigradu radeći u bogatim gradskim bibliotekama. U tom je gradu izvršio na njega silan utjecaj sv. Grgur Nazijanski, koji ga je oduševio za Origena, “tog duha od mjedi”. Jeronim je u oduševljenju za Origena preveo njegovih 28 homilija.

Jeronim je bio čovjek Biblije. Kao prevoditelj i brižan tumač hebrejske istine shvatio je bolje od Origena važnost literarnoga smisla Svetoga pisma, a koji nikad nije dijelio od njegova naravnog i nužnog produžetka, od duhovnoga smisla. Papa sveti Damaz, čiji bijaše tajnik, povjerio je Jeronimu reviziju staroga latinskoga prijevoda Biblije i tako je nastao njegov prijevod Vulgata, po kojoj postade slavan u cijeloj Crkvi.

Nakon brojnih putovanja i raznovrsnih aktivnosti, žestoki se Jeronim – poznat po svojim oštrim polemikama – smirio napokon u Svetoj zemlji, gdje je proveo 34 posljednje godine života kraj Gospodinovih jaslica u Betlehemu, moleći, studirajući i upravljajući jednim muškim samostanom.

U Betlehemu je preminuo 30. rujna 420.godine. Njegovi tjelesni smrtni ostaci preneseni su u 13. stoljeće u Rim i počivaju u bazilici Santa Maria Maggiore. Sveti Jeronim je zaštitnik prevoditelja, korektora, asketa, teologa, učitelja, sveučilišta i znanstvenih ustanova.

Pripremila: Ana Lučić

(prema web izvorima)

Romanička crkvica Sv. Jeronima, XII st.; groblje u Humu

hkv.hr