Nazivam se čovjekom. Slabo idem u crkvu, ne znam iz kojeg razloga. Vjerujem. Ne molim se svaku večer u smislu ponavljanja riječi naučenih molitvi. Ne volim kada sam bespomoćna i ovisna o drugima. Izlazim, povremeno konzumiram alkohol, kada se želim opustiti, kada sam pod stresom. U umjerenim količinama, naravno, i ne smatram to porokom niti ičim lošim. Volim jednog momka. Doživjela sam svašta. I puno loših stvari. I skupila iskustvo. I plakala sam puno. Uglavnom od jada, razočaranje i nemoći. Ponekad sam molila Boga samo da postoji.
Više…