Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Isus siromahe naziva blaženima. Ali nisu to svi. Postoje siromasi koji nisu siromašni duhom. Siromašan duhom je onaj čovjek koji se potpuno pouzdaje u Boga u teškom stanju svoga siromaštva. Samo takvi ljudi u svome siromaštvu Boga mogu prepoznati kao Oca. On ih stalno drži na životu. Siromah duhom je također i onaj koji je možda bogat, ali u svojoj nutrini sve predaje Bogu i nije povezan sa svojim bogatstvom. Bogatstvo mu, u tom pogledu, nije zapreka na putu u Kraljevstvo nebesko. Događa se da siromah koji nije siromašan duhom zbog svog nezadovoljstva, i nepouzdavanja se u Gospodina, nailazi, zbog toga na zapreke svetosti. I srce onih koji ništa nemaju može jednostavno otvrdnuti, može biti zatvoreno i zlo – u sebi puno pohlepe za posjedovanjem, zaboravljajući Boga i žudeći za vanjskim posjedovanjem. Puko siromaštvo ne spašava. Siromaštvo ne smije biti lišeno duha.To je poticaj i za nas jer i većina nas smo siromašni. Ali jesmo li siromašni duhom? Molimo Gospodina da nas uputi u tajnu tog blaženstva. Mi bismo htjeli biti sretni, ali ne siromašni. No ipak je moguće biti siromah i radostan. To je ujedno i uvjet ulaska u Kraljevstvo nebesko.