U korizmenom hodu dolazimo do brda, koje u svojoj jednostavnosti postaje zapravo znakovito. Vrh brda često se nalazi iznad oblaka, ostavljajući pri tom sivu stvarnost dolje. Ljudi vole otići u prirodu kako bi se opustili. Zaboravili na svoje probleme. Iznad oblaka uvijek sija sunce. Tu je lakše zaboraviti na brzi tempo i vrevu života. No čovjek ne može pobjeći od sebe i od svoje svakodnevice. Katkad mislimo da će nam takvi trenuci olakšati hod kroz život. Istina, trenuci opuštanja su vrlo potrebni, ali treba se vratiti dolje…