Ako si bolestan, a želiš zdravlje, onda gledaj sebe kako hodaš zdrav, kako radiš, raduješ se, kako si pun snage, ništa te ne boli i kako te dinamizam tjera na stvaranje. Moliš li za zdravlje, a gledaš u bolest, tada ne vjeruješ u zdravlje, nego te bolest fiksira i u njoj si zadržan, tada nećeš moći ni primiti zdravlje.
Počinješ vjerovati kada se izdigneš iz svoje boli, kada više ne misliš na svoju bolest i muku nego kad u sebi počinješ osjećati ozdravljenje, mir, oslobođenje, kad u svojoj mašti gledaš poput nove vizije sebe ozdravljenog, oslobođenog od muke i nevolje, sebe spašenog, obraćenog, novog, čistog i svetog.
Zato Isus neprestano ponavlja raznim ljudima koje je ozdravio ili oslobodio njihove muke: ”Idi u miru, vjera te tvoja spasila”. A druge upozorava: ” Ne boj se, samo vjeruj”. Ocu epileptičnog djeteta rekao je: ” Onome koji vjeruje sve je moguće”. Čvrsto ocrtaj i oboji u svojoj mašti sebe onakvog kakav želiš biti i tada će tvoja molitva uspjeti. U svoje misli, maštu, intuiciju i u svoje sposobnosti utisni čvrsto sliku onoga što želiš izmoliti. Tada ćeš to i dobiti. Jer Isus kaže: ”Neka ti bude kako si vjerovao”.
Tomislav Ivančić: Lijepo je što postojiš
Molitva i rad su nerazdvojni
Neki ljudi propuste potpuno iskoristiti prilike koje im se nude za molitvu jer misle da bi pritom morali zauzeti neki poseban položaj. U molitvi nije bitno zatvarmo li oči ili dižemo pogled, da li klečimo ili stojimo, sklapamo li ruke ili saginjemo glavu. Ipak, svi su ti običaju vrlo korisni ako nam koji od njih doprinosi sabranosti u molitvi.
Ni kratku molitvu ne bismo trebalo odgoditi zato što nismo našli odgovarajući stolac ili priliku da zatvorimo oči. Može se lijepo moliti i dok vozimo automobil, kada nam je pogled netremice uprt u cestu.
Calixto Sanidad, svetac s Filipina, zapisao je: „Ruka na plugu, oči na brazdi, a moj duh u Bogu, tako sam obrađivao zemlju.“ To je bilo ispravno. Molitva i rad bili su nerazdvojni!
Molitva – najveća snaga svijeta