Kroz trideset godina svaki dan vježbam molitvu Isusu. Ova meditativna molitva vježbala se u ranom monaštvu od 4. stoljeća i zatim se širila prije svega u Istočnoj Crkvi.
Njezine riječi glase: Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji smiluj mi se! U ovoj molitvi, tako kaže Istočna Crkva, sažeto je čitavo Evanđelje:vjera u utjelovljenje Boga u Isusu i vjera u otkupljenje po Kristu.
Ja ovu molitvu povezujem sa svojim disanjem. Uzdišući tiho govorim: „Gospodine Isuse Kriste“, a izdišući: „Sine Božji smiluj mi se!“ Dok molim ovu molitvu oči mi počivaju na ikoni Isusa Krista. Ova je molitva dobar put za mene da dopustim Isusu da me on potpuno i sasvim prožme. Zamišljam kako s ovim disanjem i riječima molitve u mene ulaze i prožimaju me Isusovo milosrđe, Isusova blagost i dobrota, Isusova praštajuća ljubav i toplina njegova srca.
Kad se zatim misli usmjere na svakodnevicu, na sukobe s ljudima, na probleme u računovodstvu, na razočaranja s ljudima za koje sam se zauzimao, kad se pojave brige, srdžba, žalost ili osjećaji gorčine, ja tada ovu molitvu svjesno unosim u ove misli i emocije. Neki put osjetim da se one preobražavaju, da Krist postaje unutarnjom stvarnošću. Dovoljno često osjetim kako ova molitva z meni ništa ne postiže. Unatoč intenzivnom vježbanju ostajem iznutra prazan i rastresen. No uvijek iznova mogu doživjeti da mi srce nalazi mir i da u moje srce struji nešto od topline Isusove milosrdne ljubavi. Molitva Isusu za mene je kao počinak kod Isusa. Tu moja duša dolazi ponovno u red. Tu ona postaje opet propusna do onog dna u kojemu sam Isus u njoj stanuje.
Grün, A. Slike o Isusu, KS, Zagreb 2003.
Jer ti si pravedan, Gospodine (Ps 35,4), a mi sagriješismo, bezakonje počinismo, bezbožno uradismo (Dn 3,29), i spustila se na nas ruka tvoja (Ps32,4); pravedno smo predani starom grešniku, knezu smrti, jer je nagovorio našu volju da se povede za njegovom voljom po kojoj on ne ustraja u tvojoj istini (Iv 8,44). Što će učiniti jadan čovjek?
Tko će ga osloboditi od ovoga smrtnog tijala ako ne tvoja milost po Isusu Kristu Gospodinu našemu (Rim 7,24 sl). Njega si rodio suvječna s tobom i stvorio u početku putova svojih (Izr 8,22); na njemu kenz ovoga svijeta (Iv 14,30) ne nađe ništa što bi bilo vrijedno smrti, ali ga ipak ubi. I tako je poništena zadužnica koja je bila protiv nas (Kol 2,14).
A. Augustin: Ispovijesti