Htio bih ti govoriti, Gospodine, o svojim molitvama. Premda mi se nekako čini da slabo paziš na moje molitve, poslušaj barem ovaj put moje riječi. Ah, Gospode Bože, uopće se ne čudim što moje molitve tako slabo dopiru do tebe.
Često ni sam ne slušam ono što molim. Toliko puta mi je molitva „zadaća“, „obveza“ te se veselim i radujem kad je završavam. I tako sam ja u molitvi kod zadaće umjesto da u molitvi budem kod tebe.
Ali Bože moj kako da čovjek s tobom razgovara kad si tako dalek i nedokučiv? Kad se molim kao da mi riječi padaju u ponor odakle ne odzvanja jeka, da mi dojavi izvješće o isporučenoj molitvi do dna tvoga srca. Gospodine, zar to nije za me previše, moliti i govoriti čitav život, a nikad ne čuti odgovora?
Kad šutiš, zar to nije znak da me ne slušaš? Ako moj život treba biti jedna molitva, a moje mo9ljenje dio tog života, što se po molitvama uzdiže k tebi, onda moram biti u stanju iznijeti preda te svoj život. Znam, Bože, da moja molitva ne mora biti nužno zanos i ushićenje. Molitva koja s pravom nosi ovo ime, ne mora biti radosno klicanje i blistava vedrina bezbrižnog razdvajanja sebe. Molitva može biti kao nutarnje krvarenje, kad krv srca nutarnjeg čovjeka u potištenosti i boli tiho ponire u vlastite dubine.
Rahner, K., Molitve života, FFDI, Zagreb 2003.
Meditacija o molitvi
Zavoli molitvu –
tijekom dana osjeti potrebu za njom.
Nastoj što više moliti!
Molitva širi srce i
čini ga sposobnim
primiti od Boga dar Njega samoga.
Pitaj i traži,
a tvoje će srce narasti
i biti spremno primiti Ga.
Čuvaj Ga kao što čuvaš sebe samoga.
Gospodine,
u zajedništvu sa svim prikazanim žrtvama
darujem Ti vlastito srce.
Otkupi ga i učini blagim i poniznim poput
svojega!
Amen.
Blažena Majka Terezija
(preuzeto sa www.katolici.org)