Tek kad su učenici na putu u Emaus zašutjeli, mogli su čuti Riječ koja je gorjela u njihovu srcu. Mi u molitvi upravo želimo čuti riječ. U našoj liturgiji riječ ima važno i povlašteno mjesto. Zato je slušamo u miru i tišini.
Ostavljamo joj prostora i vremena da odjekne u našoj nutrini i dadne nam novi poticaj. Liturgija Riječi je poseban poziv i poticaj za susret s Bogom.
Ako su nam naše riječi postale dosadne, beznačajne, besmislene, tako nije s Božjom Riječju.Zato sv. Pavao upozorava Solunjane: Primite riječ Božju ne kao riječ ljudsku, nego kao riječ Božju, kakva uistinu jest. (1Sol 2, 13) Ona nosi u sebi trajnu snagu, vječno je mlada, svježa,nova, nadahnjujuća.
Nažalost, nema među nama proroka koji bi je gorljivo pronosili, izgovarali i svjedočili. Navikli smo se na televizijsku, radijsku i novinsku riječ. Ta nas riječ želi informirati, a često puta i zarobiti, nametnuti nam nešto pod svaku cijenu. Vrlo često te informacije nisu prave, istinske, nego su u službi ideologije, politike i biznisa, a ne u službi čovjeka, istine, pravde i dobra. Zato nas dezinformiraju, zavode i ranjavaju.
Bog drukčije govori i ne možemo njegovu Riječ slušati kao što slušamo naše riječi. Govori nam kroz prirodu, govori kroz svemir. Tu riječ ne možemo čuti preko radio valova, ili pročitati na listu papira, a ipak se ona nalazi u eteru. Da čujemo Božju Riječ što dolazi iz tišine i da je ugradimo u temelje svog nutarnjeg čovjeka, moramo ostvariti tišinu u svojoj nutrini i uspostaviti mir u srcu. Bog je posvuda i svagdje govori, ali ga možemo čuti samo utišini. Zato Isus upozorava: Dakle, pazite kako slušate! (Lk 8, 18)
Mirko Nikolić; Moliti, ali kako?
O Svetom Pismu
Zdanje je to s niskim ulazom, no unutra je visoko i ovijeno tajnama. A ja nisam bio takav da sam mogao ući u nj i sagnuti šiju da se prilagodima takvu hodu. Ali nisam tako osjećao kad sam posegnuo za tim Pismom kao što sada govorim, nego mi se ta knjiga činila nedostojna (…) Moja je, naime, nadutost bježala od njezine skromnosti, a moja oštroumnost nije prodirala u njezine dubine. Ali je ona ipak bila takva da je rasla s malenima, no meni je bilo ispod časti da budem malen. Nadut od oholosti sâm sam se sebi činio velik.
A.Augustin: Ispovijesti