Po Isusu Bog dobiva za mene ljudsko lice. Upravo kad ne osjećam ništa od Boga, kad se Bog skriva iza mnogih pojmova i slika, pomaže mi pogled na Isusa. Promatram čovjeka Isusa kako govori, kako prilazi ljudima, kako ih ljubazno gleda u oči, dodiruje ih i stavlja preda me.
Kad gledam na Isusa postaje mi jasna tajna Boga života. Kad gledam na Isusa, moj odnos prema Bogu postaje ljudskiji i srdačniji.
(Grün, A. Slike o Isusu, KS, Zagreb 2003.)
Kako osjetiti Božju ljubav, hrabrost i nježnost u životu?
Svijet nam je nametnuo mnogo toga što nas odvaja od molitve, npr. promatranje života kroz prizmu materijalnog, pretjerivanje u gledanju televizije, u radu za računalom, lijenost, užurbanost. Mnogi kažu: nemamo vremena za molitvu, ne znamo moliti, ili: nemamo volje za molitvu. Naime, ljudi su se odviknuli od molitve, ali kada dođu krize, čovjek se pita zašto mu u životu ne ide. Treba molitvu vratiti u osobni život, u obitelj, u naš narod, i početi ustrajno i s pouzdanjem moliti.
Zaboravlja se da naša vjera zakržlja, slabi, ako ne molimo. Postoje kršćanske obitelji koje mole zajedno svako jutro i svaku večer. Imaju živote ispunjene blagoslovima Božjim! Sveti Ivan evanđelist kaže da je Bog na nas izlio veliku ljubav. Mi smo njegova djeca. Povjerovati u to, znači surađivati s Gospodinom.
Kako se približiti Bogu Ocu, Bogu Sinu, Bogu Duhu Svetomu i Mariji? Kako osjetiti Božju ljubav, hrabrost i nježnost u životu? Jedan od najboljih načina kako predati svoj život Bogu, jest kroz molitvu i molitveni život. Kako tko moli, tako i živi. Koliko je kvalitetna naša molitva, toliko će kvalitetan biti i naš život. Po molitvi se spušta blagoslov na onoga tko moli, na njegovu obitelj i na njegov narod.
Ne smijemo zaboraviti da je molitva važna. Kao što dosta vremena provodimo s prijateljima tako bismo trebali naći vremena i biti s Bogom u molitvi.
fra Ivo Pavić
Bog i Ja
Iako stari čovjek još uvijek potajno živi u meni; svaki put mi se iznova daje prilika da u meni oživi i zaživi ponovni obris nepovredivog dostojanstva, kojeg sam primio od Boga; preko Kristova posredništva na zemlji, u otvorenosti i djelovanju Duha Svetoga. U jednoj takvoj beskrajnoj i bezgraničnoj darovitosti, mogu biti kao i svaki čovjek, svjedokom, da sve ono što je izvan Boga i njegove volje, je uzaludno, osamljeno i velika nepoznanica. Ono, što se trenutačno u meni događa, dinamika je božanskoga s ljudskim, gdje me, ako potpuno uzljubim Oca, nikada neće ostaviti sama i nedorečena. Što više, daje mi se predokus onoga, što će jednom za mene postati punina u Bogu.
Ovako shvaćena radost, koja me, dok promišljam s Njim ispunja, istovremeno i pogađa cijelo moje biće i čini ga novim. U spoznaji da sam prihvaćen od Boga, u mene se snažno urezuje lik Osobe koja me od svih, prva prihvatila i ljubila. I još uvijek me ljubi. Bog od mene ne traži ništa previše. Ustvari, On ni ne traži ništa od mene, već me poziva da pronađem svoj smisao života i sreću kojoj je on pravi izvor. Poziva me bez prisile, da postanem sličan njemu; želi me učiniti takvim, koji će drugima donositi svoju radost i sam u tome biti radostan i sretan. Ja trebam Boga. I dokle ga god svaki put iznova budem tražio, On će mi odgovoriti Ljubavlju i učiniti me sretnim. A da bih se to moglo ostvariti, Bog treba mene.
Stjepan Šumanovac (preuzeto sa http://www.katolici.org)