Kakva je moja molitva?
Uspjeh molitve ne mjerimo po nutarnjem raspoloženju: ako smo mogli moliti i doživjeliutjehu, onda je molitva bila dobra.
Naprotiv, ako smo se borili, ako nije išlo onako kako smo mi mislili da je trebalo ići, onda molitva nije bila dobra. To nije ispravan stav. Ako tako vrednujemo molitvu i ako očekujemo da nam u molitvi bude uvijek samo ugodno, onda nećemo svaki dan moliti, jer je nemoguće da trajno u molitvi doživljavamo radost i utjehu.
Kvalitet molitve nije u njezinoj dužini, niti u njezinoj gorljivosti, nego u činjenici da smo u povezanosti s onim kome možemo reći “Oče naš” ili “Oče moj”.
Potrebno je shvatiti kako je važno i vrijedno da Bogu darujemo u molitvi vrijeme koje smo za to odredili, a On će dati utjehu ili dopustiti da to vrijeme doživimo i proživimo kao teško i mučno hrvanje s Njim i sa samima sobom. Kao što znamo prihvatiti iz njegove ruke ono što je lijepo i ugodno, tako trebamo znati prihvatiti i ono što je bolno i teško. I kao što u ushitu i utjehi vrijeme molitve brzo prolazi, tako u tjeskobi i suši sporo odmiče i u napasti smo da dignemo ruke od svega i idemo nešto “pametnije” raditi. U takvim trenucima suše trebamo izdržati i ostati vjerni vremenu koje smo odredili za molitvu.
Mirko Nikolić: Moliti, ali kako?
Druga napast s kojom se Isus suočio, a s kojom se i mi danas suočavamo, jest napast da budemo moćni. Đavao iskušava Isusa da mu se pokloni (Lk 4,5-8). To je najzavodljivija napast. Danas čovjek želi biti moćan. Kontrolirati druge. Voditi prvu riječ. Moć može imati različite oblike, kao što su novac, veze, slava, intelektualne sposobnosti. Sve to da se dobije osjećaj sigurnosti i jakosti naspram drugih. No mi smo ipak pozvani da služimo ne našom moći, nego našom bespomoćnošću.
Upravo nas bespomoćnost solidarizira s drugima, približava nas slabima. Ona nas vodi i hrabri. Isus je napasti za moći odgovorio: „Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi.“ Ta nas rečenica podsjeća da jedino potpuna poslušnost Bogu otvara našu ljubav prema drugima. Tada služimo drugima bez moći. Kada spoznamo tu napast, lakše će nam biti odstraniti od sebe svoje lažno „ja“.
pater Arkadiusz Krasicki, CSSp.
O Svetom Pismu
Zdanje je to s niskim ulazom, no unutra je visoko i ovijeno tajnama. A ja nisam bio takav da sam mogao ući u nj i sagnuti šiju da se prilagodima takvu hodu. Ali nisam tako osjećao kad sam posegnuo za tim Pismom kao što sada govorim, nego mi se ta knjiga činila nedostojna (…) Moja je, naime, nadutost bježala od njezine skromnosti, a moja oštroumnost nije prodirala u njezine dubine. Ali je ona ipak bila takva da je rasla s malenima, no meni je bilo ispod časti da budem malen. Nadut od oholosti sâm sam se sebi činio velik.
A. Augustin: Ispovijesti