Od prvih redaka Lukina i Matejeva evanđelja možemo vidjeti važnost Marije u Isusovu životu. Njoj je Bog povjerio najtežu i najljepšu zadaću brige za svojega jedinorođenoga Sina. Na križu Isus govori učeniku: “Evo ti majke”, a majci govori: “Evo ti sina”. Tim riječima Marija ne samo da je majka Isusu, nego također postaje majkom svima nama.
Marija nije samo majka glave Crkve, već i majka svim udovima Crkve, pa tako i nama. Njoj se utječemo, Marijinom zagovoru molimo, u otajstvima svete Krunice. Upravo je danas prigoda i podsjetiti se na važnost molitve Krunice. Molitva krunice je bitno sredstvo za sudjelovanje u životu Marije, ona je svjetlo koje nam osvjetljava put do Krista…
Riječ ‘krunica’ dolazi od latinske riječi ‘rosarium’ što znači vrt ruža ili vijenac od ruža. Molitva krunice nastala je između 12. i 16. stoljeća. Najstariji dio molitve ‘Zdravo Marijo’ koji čini većinu molitve krunicu jest evanđeoski tekst anđelovog pozdrava Mariji (Lk 1,28) i Elizabetin blagoslov (Lk 1,42): ‘Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom! Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!’
Molitva krunice veže se uz molitvu ‘Oče naš’ već u starom vijeku. U to doba kod crkvenih otaca postojala je podjela psaltira, odnosno biblijske zbirke od 150 psalama, u tri grupe po pedeset psalama. Da bi se u to doba pslami mogli moliti bilo je nužno znati čitati, poznavati latinski jezik i posjedovati knjigu psalama.
Još u 8. stoljeću stvarane su zamjene ove molitve za laike koji nisu znali moliti psalme. Jedna od tih promjena bila je zamjena sto i pedeset psalama za sto i pedeset Očenaša. Od 11. stoljeća uz molitvu Očenaš dodaje se i moli molitva Zdravo Marijo, čija popularnost raste sve do 13. stoljeća. U istom razdoblju mnoge sinode izdaju zapovijed da svaki vjernik mora znati napamet moliti, uz Očenaš i Vjerovanje, i molitvu Zdravo Marijo.
U 14. stoljeću ime Isus dodaje se prvom dijelu današnje Zdravo Marije kada se posebno razvija pobožnost štovanja Imena Isusovog. Tada je Zdravomarija izgledala ovako: Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom! Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus Krist. Amen.
Ovaj način moljenja Psaltira izgovaranjem molitvi Oče naš ili Zdravo Marijo, bio je podijeljen na tri dijela, prema ustaljenom načinu moljenja u samostanima. Njemački kartuzijanac Henrik Kalkar podijelio je 150 Zdravomarija na 15 desetki između kojih je umetnuo molitvu Očenaš. Prvi dokument koji potvrđuje pokušaje da se ujedini molitva ponavljanja ‘Zdravomarija’ s meditacijama otajstava uzetih iz svetog evanđelja potječe iz 15. stoljeća.
Kartuzijanac iz Kölna, Dominik Pruski predložio je novu formu prema kojoj je moljenje Zdravo Marijo svedeno na 50, ali je svakoj molitvi pridodan određeni odloimak iz svetog evanđelja. Odlomci su bili raspodijeljeni tako da je 14 odlomaka razmatralo Isusov život prije početka javnog djelovanja, 6 njegovo javno djelovanje, 24 muku i smrt, a ostalih 6 Isusovo uskrsnuće, Marijinu slavu i krunjenje.
Takav način razmatranja doveo je do tri velika otajstva: radosno, žalosno i slavno; takav način moljenja uz male promjene sačuvao se do danas. Ova vrsta molitve u 15. stoljeću doživljava svoj procvat, a točke uzete iz evanđelja o kojima se razmatra dosegle su broj 300. Za širenje ove pobožnosti, koji nosi i danas naziv Ružarij Blažene Djevice Marije zaslužan je i suvremenik Dominika Pruskog, Alan de la Roche, koji je to činio propovijedanjem. Nakon što se pobožnost proširila među pukom, bilo je potrebe da se malo pojednostavi.
Dominikanac Alberto de Castello sveo je otajstva na 15 te ih je formulirao tako da se oni mogu razmatrati u obliku kratkog teksta ili se jednostavno ponavljaju kratki zazivi iza svakog moljenja prvog dijela Zdravo Marije.
Marijanska pobožnost i sveta krunica doživjeli su ogroman uspjeh i prihvaćanje od svih staleža ljudi. Svetu krunicu danas mole svi, od obitelji do svjetskih katedrala i misija. Mjeseci svibanj i listopad obilježeni su pobožnostima Blažene Djevice Marije među kojima časno mjesto zauzima molitva krunice. Papa Ivan Pavao II. 2002.godine uveo je i još jedno otajstvo, Otajstvo svjetla.
Krunica kao predmet služi kako bismo fizički mogli računati broj izmoljenih Zdravo Marija, prste su zamijenile kuglice krunice. Dok molimo krunicu ne moramo svoj um zamarati brojanjem, već duboko možemo razmatrati otajstva i molitve. Kuglice mogu biti izrađene od različitih materijala kao što je drvo, kost, staklo, polu-drago kamenje, kristal, srebro i zlato. Od početka 21. stoljeća, neki ljudi su počeli moliti krunicu na iPod ili gledajući krunice meditacije na YouTube ili drugim web stranicama.
Papa Leon XIII., poznat kao ‘papa krunice’ obrazložio je važnost moljenja krunice uspoređujući to s jedinom cestom koja nas vodi do Boga, od Oca Sinu, svojoj Majci, a od nje do nas ljudi.
Pripremila: Nikolina Borevac, zsa.podvinje.org