Iz propovijedi koju je Papin propovjednik fr. Raniero Cantalamessa, ofmcp, održao na Veliki petak u bazilici sv. Petra:
„Naravno, u kršćanstvu milosrđe Božje nikada nije bilo izostavljeno. Ono je samo bilo ublaženo, ograničeno, da bi smekšalo neophodnu strogost pravednosti. To je bila iznimka. Ne pravilo. Milosrđe je zlatna mogućnost da se obnovi istinska slika, istinska predodžba biblijskog Boga koji ne da ima milosrđa, nego jest milosrđe.
Ovo je jasno naglašeno i temelji se na činjenici „da je Bog ljubav“ (1 Iv 4, 8: 16). U samom Presvetom Trojstvu gdje je Bog ljubav, nema milosrđa. Da Otac ljubi Sina, nije milost. To je nužnost, neizbježnost: Otac ima potrebu ljubiti da bi postojao kao Otac. Sinovljeva ljubav prema Ocu nije milosrđe ili zahvala, ona je potrebna, čak i kad se događa u najvećoj slobodi. Sinu je potrebno biti voljen i voljeti da bi bio Sin. Isto se može reći za Duha Svetoga, koji je Ljubav kao osoba.“