Mi imamo strah pred našim slabostima i osiguravamo se protiv toga sustavom propisa koje s teškom mukom nastojimo što doslovnije primjenjivati. Ili gradimo sebi zgradu od visokih ideala pomoću koje bismo htjeli sebi osigurati pogled u vlastiti nedogled. Prema tome, živimo u stalnoj i zastrašujućoj napetosti koju nam zadaje suočavanje sa svojim slabostima. Često se ti pokušaji osiguranja kriju iza pobožnih i iskontinuiranih predodžbi. Međutim, kad otkrijemo da svoje ideale štitimo, zapravo svojevrsnom tjeskobom i tjeskobno se oslanjamo na neke vanjske forme, to je očiti znak da se nalazimo unutar neke napetosti koje se moramo što prije osloboditi.
Velika pomoć u tome da se oslobodimo takvih napetosti jest pouzdanje u Boga, u njegovu skrovitost, jest svijest da pripadam njegovu naručju, svijest da me ne čekaju ruke koje kažnjavaju, nego ruke koje me miluju. Prepustiti se Bogu znači prepustiti se neizmjernoj ljubavi. Sretan sam da me Bog ljubi i pouzdajem se u to. Na taj način oslobađam se svojih zaštitničkih mehanizama pomoću kojih sam želio sebe osigurati naspram Boga, i koju bih ja mogao predodrediti. Ja se odričem svih duhovnih uspjeha i prepuštam se Bogu takav kakav jesam, sa svim svojim tjeskobnim mislima. On će preuzeti vodstvo u meni, on će djelovati onako kako je najbolje za mene, on će jasno očitovati svoju ljubav prema meni.
Blagotvorna riječ za svaki dan, UPT Đakovo