Mislim da se svatko od nas bar jednom u svom životu popeo na vrh planine. Predivno je gledati s visoka živopisne krajolike livada i gradova. Takvu krasnu sliku dugo nosimo u sjećanju. Što je viša gora, time je i pejzaž ljepši. No, nije se lako popeti. Oni koji se bave planinarenjem dobro to znaju. Trud je, ipak, uvijek nagrađen. Htjeli bismo zauvijek ostati u takvom zanosu i divljenju. Što li su tek osjetili apostoli koje je Isus poveo sa sobom na brdo Tabor? Sveti Petar nije znao što treba činiti, toliko je bio zanesen prizorom što je vidio. Brdo Tabor nije izmišljeno. U Galileji blizu jezera Genezaret penje se strmo u nebo. S visine od 588 metara pruža se prekrasan prizor na Ezdrolonsku ravnicu. Nema na svijetu mjesta s kojega bi bio ljepši pogled, od pogleda s Tabora. Danas malo tko penje se pješke na brdo. Za dvadeset minuta, naime, može se stići jako brzom vožnjom kombijem uskim puteljcima.
Ono što se dogodilo na Taboru bilo je izvan njihovih očekivanja, a tajna Isusova preobraženja ukazuje na buduće blaženstvo gledanja Boga licem u lice. Kroz jedan su mali trenutak gledali Isusovo božanstvo, zagledali se u Njegovo lice. Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Ma, kome od nas ne bi bilo lijepo i drago biti s Isusom licem u lice? Sve bismo dali za taj jedan trenutak. Sve što smo vidjeli do sada, samo da gledamo Isusa.
Traži Isusovo lice! Zapitajmo se: Zašto je Isus uzeo sa sobom na Tabor Petra, Ivana i Jakova? Sigurno ne zbog toga što im je bilo dosadno ili što su htjeli pobjeći od posla. Isus ih uzima sa sobom kako bi utvrdio njihovu vjeru. Svaki su dan u Njemu vidjeli čovjeka, učitelja. No, iza toga skriva se druga dimenzija – božanstvo Isusa Krista. Isus ih hoće pripremiti za put prema drugome brdu, što se zove Golgota. Tabor je brdo preobraženja, a Golgota – smaknuća.. Od trojice prijatelja, na žalost, ostao je samo Ivan. Ostali nisu izdržali iskušenje vjere. Dok je išlo glatko i lagano, sve je bilo OK. Ali kad su se pojavile poteškoće, problemi, svi su se razbježali. Čitava je lekcija s Tabora otišla u zaborav. Ljudska slabost i strah učenika nadmašili su Božji glas s neba: Ovo je Sin moj. Izabranik! Njega slušajte! Pojavili su se crni oblaci i sakrili ljepotu Tabora. Mislili su da je došao kraj svemu. Znamo da, ipak, poslije svake oluje dolazi sunčani dan…
Sjećam se jedne indijanske priče, što govori o dječaku Indijancu koji je, prema običaju svoga plemena, morao provesti noć sam u nepoznatoj šumi kako bi bio priznat kao odrastao muškarac. Evo, takva je bila njihova inicijacija. Dječak je bio pun straha, ali nije mogao izbjeći običaju plemena. Morao je otići sam u šumu. Sve ga je užasavalo. Stisnuo je zube i čekao. Napokon, zora je počela svitati. Kada ga je obasjala prva sunčeva zraka, osjetio je na ramenu čvrstu ruku: Dobro si prošao probu, sine moj! Zaslužio si se zvati muškarcem. Bio je to njegov otac. Dječak ga je upitao: Kako znaš da sam bio hrabar i dobro izvršio test? Otac je odgovorio: Ove sam noći pratio svaki tvoj korak. Zar si pomislio da ću te ostaviti samoga u mračnoj i nepoznatoj šumi?
To ti upravo Isus hoće reći po današnjem odlomku svetoga Evanđelja: Pouzdaj se u mene, jer sam kraj Tebe. Popni se sa mnom na Tabor, nemoj tražiti neke druge lažne planine. Dajem ti četrdeset dana na tom korizmenom putu. Pouzdaj se u mene!
Pouzdanje se rađa u slušanju Boga. Poslušnost obiluje u mom duhovnom životu mnogim milostima. Poslušnost Bogu jača tvoju vjeru. Zamislite, Abraham, čovjek u poodmakloj dobi, imao je sve u svom životu: dom, suprugu i djecu; što mu je još više trebalo? U takvom trenutku Bog ga poziva da sve to ostavi i uputi se u zemlju koju ne poznaje. Što? Ostaviti sve i poći..? Teško mi je ostaviti navike, ovisnosti, osobne stvari. Sam dobro znaš kako je, kada netko dira nešto tvoje. No, Abraham je poslušan. Povjerovao je Bogu unatoč ljudskoj logici i računici. Neka od Božjih obećanja nisu se ostvarila za vrijeme njegova života. On se pouzdao u Boga i zato je postao ocem naše vjere. Postao je Božji prijatelj.
Daj, pouzdaj se potpuno u Boga. Neka svakodnevno penjanje na brdo Tabor bude za tebe sve većim zahtijevanjem od samoga sebe. Isusovo se preobraženje zbiva u okviru molitve. Neka nas na korizmenom putu vodi žarka molitva i ojača nam vjeru. Neka ovogodišnja korizma bude predivnim uspinjanjem na brdo Tabor na kojem ćeš se preobraziti. Budi poslušan Bogu u ispunjavanju svojih obveza prema Njemu, neka ti se ne čine preteške i nemoguće! Nemoj zavaravati samoga sebe. Tvoja će poslušnost Bogu uskoro donijeti obilati plod. Život postane šareniji.