Sljedeći po redu su oni koji se osjećaju pozvanima Bogu kao Istinitome. Strast za Istinom nerijetko u sebi uključuje druge strasti, tako da su tražitelji istine obično mirniji, metodičniji i znatiželjniji od drugih. Vole dovoditi stvari u pitanje i istraživati. Obožavaju o svojim uvidima raspravljati s drugima.

Takvi se ljudi osjećaju pozvanima Bogu kao konačnoj stvarnosti, Istini samoj, bezgraničnu Biću, koje jednostavno jest. Ne razlikuju se toliko od tražitelja za Jednim koliko bismo to mogli očekivati, no skloni su biti mirniji i manje u unutarnjem sukobu. Međutim, nisu zbog toga lišeni poriva. Ukoliko ne pronađu istinu, mogu postati obeshrabreni, skeptični, ili pak cinični.

Velika duhovna opasnost za one koji se osjećaju privučeni Bogu kao istinitome ne leži u tome da bi se odvartili od istine. Opasnost je u tome da zastanu na putu, zaokupivši se ovom ili onom stranputicom. Moderno znanje, sa svojim brojnim objavljenim teorijama, među kojima ima i onih koje zaslužuju određeno zanimanje, nudi pravi labirint zamisli u kojima se osoba može sakriti od Živuće Istine. Na žalost, institucionalna Crkva, sa svojim dubokim uvidom u jedinstvo filozofske, teološke i objavljene istine, nehotice je stvorila razbibrigu ne samo za akademsko proučavanje, već i za intelektualiziranje koje guši glas Živuće Istine.

Jednostavna molitva svetoga Franje: „Želim te upoznati kako bih te uzljubio.“, dobar je lijek protiv trajnih napasti s kojima su suočeni tražitelji istine.