Što se događa danas dok iz divnog slobodnog djeteta postajemo nezadovoljne odrasle osobe
(Ne)produhovljenost studenata
Po čemu su aktualne generacije studenata osobite? Što nas obilježava? Kako i kakvi postajemo odrasli ljudi?
Zašto baš studenti?
Studenti (ne mora se nužno odnositi na mlade koji su na nekom fakultetu, nego na tu određenu dobnu skupinu 17-26 godina) su onaj dio populacije koji se intenzivno bavi radom i/ili svojim intelektualnim rastom. Studenti su budućnost djece i prethodnica odraslih građana.
Mi postajemo kvalitetne, zrele i humane osobe i vrlo brzo ćemo odgajati svoje potomke i učiti ih pravim vrijednostima, te obavljati važne funkcije u društvu na boljitak svih. U naponu smo svojih stvaralačkih snaga koje ako su korištene, možemo umnožiti i usavršavati kroz život. Ili obrnuto.
Što je danas normalno?
Pogledajte kako se ponašamo i kako provodimo svoje slobodno vrijeme. Mladež je oduvijek bila sklona buntovnom ponašanju i eksperimentiranju, ali moramo se svi skupa složiti kako su danas sredstva ipak drugačija – umjetna i destruktivnija. Pogledajmo samo jednu informativnu emisiju ili otvorimo jedan internetski portal i vidimo današnje imperative, težnje i probleme. Izgleda kako smo priučeni manje raditi a imati velike apetite. Žudimo za različitim ispunjenjima i ukrasima. Održavamo osobno nezadovoljstvo i produbljujemo svoje prigovaranje (skroz kukamo). I zato što smo preopterećeni sa hrpom beskorisnih informacija i potreba, postajemo vrlo rastrgane neodgovorne generacije koje uglavnom tragaju za prebrzim i prekratkim užicima. Skroz tražimo načine kako popuniti praznine i pušteni smo iživjeti svoje najbolje godine. Navikli smo na opravdavanje kako smo još premladi kako bismo neke stvari razumjeli. Školujemo se najmanje 12 godina, ali što zapravo naučimo o sreći u životu ili kvalitetnom obavljanju posla koji ispunjava duh? Puno vremena se družimo isključivo preko internetskih servisa. Teško pronalazimo ravnotežu između zdrave produktivnosti i pretjeranog odmaranja.
Naglašeno je brinuti o svom duhu i tijelu, ali o kojem xy-chiju ili Madonninoj sekti govorimo?
Postoji puno idola kojima posvećujemo svoje vrijeme, miješamo industriju kulture zapada sa istočnjačkim božanstvima (slično kao što miješamo kolu i vino). Motivirani smo osvojiti svijet, ali često zbog manjka svjesnosti gubimo dušu i smisao. Crkva je na posebnoj meti. To je nešto uglavnom izvan trenda. Ili smo deklarirani kao vjernici, ali razvijamo SVOJU teoriju o svemu tome. Toliko toga se kroz različita iskustva religije zabranjuje i kritizira, a prerijetko se zamjećuje poruka Istine, Slobode i Ljubavi. Mi vidimo ne smiješ jer oni tako kažu, umjesto sam odabireš, obogaćuj svoj prirodni put.
Dakle, što se to dogodi u međuvremenu – od Božjeg djeteta do prilično isfrustrirane odrasle osobe?!
Pogledajmo realno. Danas je produženo vrijeme između djetinjstva i zrelosti. Događa se to da obrazovanje i pronalaženje posla, te osiguranje egzistencije traje duže. Vrijeme u kojem mi odrastamo je ipak složenije od prošlih vremena jer su nam zbog razvijene globalne komunikacije dostupna zaista svakakva sredstva. Zbog toga nam izmiču konci u upravljanju našim prioritetima. Kultura vremena u kojem živimo nas potiče da se brzo počnemo natjecati i popunjavati norme.
Ono što je oduvijek jednako jest da je prva odgovornost koju mi vidimo u životu i od koje učimo u životu ona od naših roditelja. A zatim od ostalih utjecatelja – profesora, svećenika, mentora, vršnjaka i druge okoline… Vaše ponašanje mi prvo vidimo ali još više osjećamo još od kad smo bili male bebe. Vaš smijeh, stres i sumnju, suze, vjeru, strah od Boga, vaše sumnjanje u crkvu, vaše pripadanje, vaše psovke, vaše pobjede…
Studenti koji su pronašli svoj put
To su studenti koji sada na tipična zbivanja i načine zabave gledaju drugačije. Radi lakšeg razmijevanja, svrstat ću ih u dvije skupine.
Prvi su oni koji prema svom opredjeljenju pripadaju Crkvi i Isusu. Oni kroz svoju mladost produbljuju svježinu ljubljenja ovoga svijeta tako što imaju iskustva živoga Isusa i slave ga u raznim crkvenim zajednicama ili barem redovito na svetim misama. Sigurno je kako su sa vjerskim običajima upoznati u svojoj obitelji i široj okolini, ali su se sami opredjelili bolje upoznavati ono što jesu. Iako to za jedan širi POPULARNI svijet može biti vrlo neobično, mladi ljudi se okupljaju oko Isusa i govore o njemu. Ono što oni svjedoče jest kako im iskustva vjere pomažu poznavati sebe bolje i prihvaćati različitost drugih ljudi. Vjera je nešto što ih ispunjava i popunjava ono što im je oduzeto od svijeta. Iskustva potvrđuju koliko su važne zrelije produhovljene osobe kao pozitivni primjeri i vođe – svećenici, sestre, vjeroučitelji – koji mogu i trebaju pomoći mladima odgovarati na njihova pitanja i olakšavati odabir pravoga puta ali i učiti ih nošenju težine takvoga puta. Takvi mladi češće uzimaju u obzir svoje mane i nedostatke, nastojeći ih popraviti i napredovati u jednom kvalitetnom životu. Svi oni vode normalne živote: rade, uče, izlaze, zabavljaju se, putuju… Ali njihovi načini i namjere su drugačije usmjerene.
Naravno da svatko kroz život napreduje drugačije, te je s obzirom na to jasno kako nemaju svi definirane odnose u vezi svog vjerskog opredjeljenja. Ono što obilježava tu drugu skupinu nije usko vezano uz poznavanje kršćanskog načina života, ali su to pozitivni mladi ljudi koji svojim ponašanjem zrače jednu ljubav prema svom životu i bližnjima. Ono što veže obje skupine i čini ih izdvojenima od svijeta mladih osoba kako se on uglavnom propagira, su snažni osjećaji obiteljskih vrijednosti i/ili vrijednosti i snage obiteljskog križa.
Ohrabrenje
Daleko od toga kako je sve crno/bijelo. Ali jasno je kako ćemo mi kroz odrastanje još puno toga naučiti i shvatiti. Puno toga ćemo vidjeti tek u odrasloj dobi kada preuzmemo prave odgovornosti i steknemo iskustvo života i suživota s drugim ljudima. Ali svi ćemo u životu kad ili tad doći u svoje vrijeme ODABIRA. Jer, kako pjevaju stihovi: Ima jedna duga cesta, koja vodi sve do Raja…
S.M.