Prijatelji, evo jedno moje razmišljanje o neiscrpnoj temi. Temi o kojoj svatko ima nešto za reći. Tema je ljubav, ljubav i opraštanje. Ako bi pitala nekoga što mu prvo pada na pamet kada kažem ljubav vjerojatno bi dobila lijepe misli. No, te misli bi se najvjerojatnije odnosile na ljudsku ljubav.
Ja ne želim ovdje pisati o toj ljubavi. Želim s vama podjeliti svoje razmišljanje o Ljubavi nad svakom ljubavlju, ljubavi koja dolazi od samoga Boga.
Često si postavljamo pitanje ima li uopće ljubavi, što je to ljubav, kome ju pružiti i kako ju prepoznati, gdje tražiti, koliko platiti…? Sveti Pavao nam ljubav lijepo opisuje, stvara nam sliku. U poslanici Korinćanima on kaže.“ Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi, ljubav nikad ne prestaje.“ (1Kor 13, 4 – 8). Ovime nam je dao odgovor na svako pitanje o ljubavi. Zaista često čitam ove riječi i počela sam razmišljati što znači ljubiti nesebično, velikodušno, vjerno, pristojno, radosno…? Je li to uopće moguće? Kroz razmišljanja sam dobila pozitivan odgovor, moguće je! Ali uz jedan uvjet, to je nešto što ide ruku pod ruku s ljubavlju. To je opraštanje! Ljubiti a ne oprostiti ili oprostiti a ne ljubiti je besmisleno. Zaista je smiješno.
Na početku je postavljeno pitanje gdje tražiti ljubav, gdje joj je izvor? Odgovor potražimo gledajući u Boga, gledajući koliko je On ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca (usp. Iv 3, 16). Pogledamo li SZ vidjet ćemo mnoge slike grijeha ali svaki je nadvladan Božjim oproštenjem i ljubavlju. Ljubav na svakom jeziku se toplo izgovara, odaje ljepotu nečega. Izgovarali ju na engleskom – love, češkom – láska, njemačkom – liebe, španjolskom – amor… ili kojem drugom jeziku odmah smo nježniji, vedriji, prirodniji. I dok gledamo slike Božanske ljubavi u SZ dolazimo do vrhunca Njegove ljubavi. Do rođenja Isusova. Isus je utjelovljenje Očeve ljubavi. Ljubavi ali i oproštenja. Iza nas je mjesec lipanj, mjesec posvećen Presvetom srcu Isusovu. To je srce u kom nema ljutnje, nepravde, ozlovoljenosti, različitosti. To je srce što je ispunjeno čistom i beskrajnom ljubavlju i neprekidnim oproštenjem.
Malo ću se „prebaciti“ na nas. Kako mi ljubimo? Svjesno ili ne, mi pravimo podjelu. Jednoga ljubimo više, drugoga manje. No to nam nije dovoljno pa tražimo razloge, izgovore, zašto jednoga voljeti a drugoga ne. Ali to i nije ono najteže, kada treba oprostiti tu smo „teški“. Tražimo razne usluge i naplate. Mi zapravo kupujemo ljubav i oprost od drugih ljudi… Jesmo li svjesni toga? Čovjek je slika ljubavi Božje. Kako možemo reći da ljubimo Boga ako čovjeka ne? Kako možemo ljubiti ako ograničavamo oprost? Pogledajmo malo oko sebe… otvorimo Evanđelje i pogledajmo što odgovara Isus na pitanje o oprostu: „Tada pristupi k njemu Petar i reče: “Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?” Kaže mu Isus: “Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.” (Mt 18, 21 – 22). Isus nas poziva na ljubav i praštanje. Nema ljepšeg osjećaja nego kad nekome oprostiš i kad znaš da je tebi oprošteno. Ima jedna izreka koja kaže; ljudski je griješiti ali praštati je božanski.
Zagledajmo se u srce Kristovo. On je Bog, On je čovjek. U svemu je nama nalik osim u grijehu. Za Njega ova izreka ne vrijedi. Ugledajmo se u Krista, u Njegovo srce. Ako tražimo savjet, snagu, razlog, ideju, prmjer ili možda samo mir, obratimo se tom izvoru ljubavi i opraštanja. Ponekad smo opterećeni grijehom, čini nam se kako smo se udaljili od Isusa, možda pomislimo i da je On zaboravio na nas… Što nam je činiti? Tada se samo trebamo povući malo iz gužve, sjesti i zagledati se u svoje srce. U našem srcu je i slika Kristova srca. Krist je u svakom čovjeku. Da prijatelju, Krist je u tebi. Ne boj se potražiti Ga u svom srcu. Kad otvoriš svoje scre Njemu vidjet ćeš i Njegovo srce u kojem je tvoja slika i tvoje ime. Nije li to prekrasno. Bezuvjetna ljubav i oproštenje.
Kristova ljubav nije sebična, ne guši nas, nije ljubomorna ljubav. Njegova ljubav je kao duboko more u kom ćemo se rado utopiti. Krist je uvijek uz nas, ljubi nas i kada mi toga nismo svjesni, stoji uz nas i kada Ga ne zovemo. No ne nameće se, čeka da Mu se obratimo. Ne ljuti se ako ga ne pozovemo na zabavu, nije ponosan te zbog toga neće biti drugi u nečemu. Pitala sam jednom jednu grupu neka mi kažu asocijacije na ljubav. Rekli su; toplina, potreba, sigurnost, blizina… i još mnogo riječi koje su istinski opisi ljubavi. Sve te asocijacije ulaze u jednu riječ – ljubav. A ljubav je Krist. Čovječe, ljubi i opraštaj. Prijatelju, prije nego večeras pođeš na spavanje izmiri se sa svima s kojima si proteklog dana bio u sukobu. Kada to učiniš, pođi i zahvali Kristu jer ti je dao tu milost. Pomoli se za one koji ti nešto nažao učiniše. Možda nisu bili svjesni toga. Tada ćeš uistinu mirno spavati. Ljubav je zaista neiscrpna tema. To nije neobično. Tako nam je lakše predočiti si sliku Kristove ljubavi. Neiscrpna je! Srce Kristovo izvor je ljubavi i opraštanja!
Mjesec lipanj i blagdan Presvetog Srca Isusova je iza nas. No to nije važno. Važno je ako smo naučili ljubiti i opraštati. To nije jednostavno, treba puno vježbati. Počnimo već sada.
Ivana Ćurić