Završiti srednju školu sa što boljim ocjenama, maturirati, a onda i pristupiti na razredbeni ispit na željeni fakultet, nikako nije lako. A tek iščekivanje prolaska na prijamnom, iščekivanje upisa, mogućega pada, a onda i traženja smještaja, bilo u studentskom domu, bilo u privatnom smještaju u gradu studiranja i konačno početak studiranja…Sve su to promjene koje utječu na mladoga čovjeka koji se osamostaljuje i postaje ozbiljniji, odrasta, ali i koje sa sobom donose mnoštvo poteškoća i problema.
Zasigurno jedan od dobrih poznavatelja studenata i studentskih problema jest svećenik misionar Družbe Duha Svetoga Arkadiusz Krasicki, koji već treću godinu zaredom živi i djeluje u Osijeku kao sveučilišni kapelan Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera. Arek, kako ga mnogi zovu, uz svoga kolegu koji djeluje u bolničkom pastoralu u Osijeku, brine se za duhovnost profesora i djelatnika sveučilišta te svih studenata. Na Sveučilištu u Osijeku studira, kako sam veli, dvadesetak tisuća studenata, a kroz tri godine susreo se s njih oko tisuću s kojima je razgovarao i koji su se odazvali brojnim susretima koje zajedno sa svojim suradnicima priređuje i nudi studentima. Premda rodom Poljak, o. Krasicki se izvrsno snašao u Osijeku i uklopio u tamošnju sredinu. Premda do prije tri godine takav oblik pastorala u Osijeku nije bio organiziran na nadbiskupijskoj razini već samo po pojedinim župama, o. Krasicki ističe kako nije bilo lako započeti no da se ipak vide pomaci i plodovi dosadašnjega rada.
Potrebni samopouzdanje i kreativnost
Studentima nije lako pomoći ako se oni sami ne odvaže na nešto novo i ako se ne otvore kako bi se ostvarili u životu. Problem je što se sve više osjeća manjak samopouzdanja
»Roditelj ne smije biti pokazatelj vlastitoga zanosa u svom djetetu, jer to su onda frustracije. Oni koji se nisu prepoznali u svom studiju. uglavnom su ga prekinuli ili studiranje odugovlače godinama i još uvijek su studenti i u tridesetima.«
Iz brojnih razgovora sa sadašnjim i bivšim studentima kapelan ističe kako je upis na pojedini fakultet uvjetovan programom iz srednje škole. »Često primjećujem da nakon završetka srednje škole mladi ljudi više ne žele raditi ono za što su se bili opredijelili, već žele nešto novo, premda su upisali fakultet srodan srednjoj školi. Oni su prisutni na fakultetu, ali se jednostavno ne snalaze. Uočavam da veći dio studenata ne bi treba biti na određenim fakultetima, već da su ih neke vanjske prilike prisilile na to, poput obitelji, zanosa ili ponosa roditelja«, naglašava među mladima omiljeni Arek. Primjećuje da djeci i mladima manjka određene motivacije. »Studenti su nekada bili određena avangarda, kotač u društvu koji je pokretao mnoge stvari, a danas su često ukočeni i nekreativni, nemaju samopouzdanja, i to se jako osjeti među njima. Pod svoju kreativnost uglavnom stavljaju samo ispite koje spremaju u zatvorenoj sobi, i na tome sve ostaje.« Primjećuje i da studenata može biti i veći broj, ali ako mladi ne otvore svoje horizonte, onda, prema njegovim riječima, za njih nema budućnosti. Tome pridodaje i primjer s prošlogodišnjeg upisnoga roka jedne majke koja je s budućim studentom došla na upis na fakultet. »To je pokazatelj toga kako izgleda današnje društvo u kojem pojedinci nisu samostalni.« Govoreći o neostvarenim studentima na studiju i kvalitetnom poslu nakon studiranja, kapelan dodaje kako se upravo u njima mora dogoditi preobrazba. »Ako oni ne shvate zašto su na određenom fakultetu, onda neće biti dobri i kvalitetni radnici, neće biti zadovoljni sa životom. Uostalom, ne moraju svi studirati. Mi trebamo i ostale djelatnosti u gospodarstvu, trgovini, proizvodnji i svim drugim granama privrede. Biti student je poziv.«
Postavlja se i pitanje odgoja mladoga čovjeka, odnosa roditelja prema djetetu, »serviranja« svega na tanjur, onda se takvo dijete, dodaje o. Krasicki, ne zna boriti u životu, ne zna studirati, učiti već postaje ovisno o raznim drugim stvarima poput videoigrica i kompjuterskih igrica te interneta, o čemu svjedoči i anketa koja je provedena na službenim stranicama pastorala studenata u Osijeku www.duhos.com. »Obilazeći studente u domovima, a posebice za vrijeme blagoslova obitelji, primijetio sam da studenti žive u virtualnom svijetu za svojim računalima«, dodaje kapelan te naglašava kako studentima nije lako pomoći ako se oni sami ne odvaže na nešto novo i ako se ne otvore kako bi se ostvarili u životu. »Oni trebaju spoznati što žele. Kroz pastoral studenata u Osijeku ne nudimo samo duhovni i vjerski sadržaj već i brojne druge susrete, poput biciklijade, raznih izleta, druženja, razgovora, tribina… Ako se mladi čovjek ne želi otvoriti, njega se ne može razlupati poput oraha.«
Isto tako kapelan ističe i ostale probleme u pastoralu studenata, poput onih da se mnogi tek u četvrtoj ili petoj godini priključuju ponuđenim programima te na njima ostaju dosta kratko jer završavaju svoje studije. Tu su i tjedne »studentske migracije« vikendom kada studenti odlaze svojim kućama, što je pokazatelj da se u Osijeku za vrijeme studija ne osjećaju kao kod kuće. Stoga naglašava potrebu duhovnih sadržaja, ali i onih odgojiteljskih. »Odgajati mladoga čovjeka vrlo je bitno i studentima treba nuditi brojne sadržaje, a o tome koliko će se odazvati ovisi o njima samima, ali svake godine sve ih je više i više. Kriza mladoga čovjeka počinje iz njegove obitelji. Ako roditelj za dijete nema vremena, onda se takav student poslije izgubi u životu i nema želje za znanstvenošću.«
Bitni su želja, rad i upornost
»Ako netko ima želju studirati određeni fakultet, vjerujem da će ga onda i upisati, da će se cijelu srednju školu truditi i učiti te poslije biti dobar student. Ako netko nema ambicija i pokušava upisati fakultet samo da bi studirao, uvjeren sam da takvi studenti ne prolaze niti na prijamnim ispitima, a vjerujem da brzo odustaju i od studiranja.«
»Upisati fakultet pretpostavlja i budućnost«, dodaje o. Krasicki iznoseći neke svijetle primjere studenata koji nisu imali gotovo nikakve prilike za upis na fakultet, a ipak su to uspjeli i postali dobri studenti. Potiče i sve one koji nisu uspjeli upisati određeni fakultet koji su željeli da i dalje rade, da se i dalje spremaju za prijamni ispit, da ne odustaju, i pokušaju sljedeće godine ponovno, jer »vjerujem da nekima ipak trud i uspije«.
Kapelan upozorava i na problem prijave jedne osobe istodobno za upis na više fakulteta u jednom prijamnom roku. To naziva hedonizmom današnjice i upozorava na to kako svi žele što više zaraditi, a ne raditi ono što vole. Stoga potiče sve buduće studente da budu savjesni i oko prijava i upisa na fakultet te da odabiru samo ono što zaista žele, jer ako su učili i pripremali se, onda će se upisati na željeni fakultet.
Studentski domovi ipak imaju prednost
Sveučilište u Osijeku studentima nudi na raspolaganje dva studentska doma u kojima je smješteno šestotinjak studenata. Većina studenata živi kao podstanari u privatnome smještaju. Studentski kapelan tu ističe kako kod početka studiranja dolazi do velike promjene i kod mladoga čovjeka i kod same obitelji iz koje student privremeno odlazi. »Mladi čovjek izlazi ispod roditeljskoga krila i postaje slobodan i mnoge obveze na koje su poticali roditelji, poput odlaska u crkvu, padaju u vodu. Prepoznajem da oni studenti koji dolaze izvana u Osijek ostaju zakinuti, boje se jer dolaze u novu sredinu i ne mogu se lako prilagoditi. Ne prihvaćaju okolinu, a često niti okolina ne prihvaća njih, već ostaju zatvoreni u svojim sobama, uče ili se bave drugim stvarima«, naglašava dodajući kako i studenti međusobno znaju za taj problem te da se sami sebi čude. Postoji i druga strana onih koji se prilagođavaju sredini u kojoj se nalaze, bilo da su u studentskom domu ili u privatnome smještaju. »Najviše se ipak osjeti određeni poticaj od studenata koji su iz samoga Osijeka, koji su već formirani i koji pripadaju svojim župama. Oni imaju određeni identitet i žele ponovno zakoračiti naprijed.« Studenti koji dolaze izvan Osijeka, ističe, u njega dolaze ponedjeljkom i već četvrtkom ili petkom odlaze svojim kućama. »Za Osijek ih ništa ne veže, niti dom, niti privatni smještaj. Oni su jednostavno u većini slučajeva stranci i samo bježe doma jer su im ondje ostali najbliži, obitelj, prijatelji… U njihovu mentalitetu ništa se ne mijenja, a za to treba strpljenja.«
Svaki ispit je određeni izazov
Berislav Bulat rodom je iz Osijeka i prije desetak dana diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Osijeku. Medicinu je upisao na vlastitu želju te je u tome imao i podršku obitelji, a za sam prijamni pripremao se kroz gotovo cijelu gimnaziju, a posebno na organiziranim pripremama za prijamni ispit. Govoreći o učenju kroz studentske dane, Berislav naglašava kako se osobno s tim borio, premda mu nikada nije trebalo puno vremena da nešto nauči, ali je sam pronalazio načine kako i na koji način nešto učiti. I sam je poneki ispit više puta polagao te za takvu situaciju ističe da je uvijek mogao i morao više učiti te da je kod pada ispita uvijek osjećao određenu prazninu. »Polaganje ili pad na određenom ispitu ovisi i o osobnom sazrijevanju i prolazak ispita nije vezan samo uz gradivo. Svaki ispit za mene je određeni izazov, a posebice kada o nekom profesoru kruže priče da je kod njega nemoguće proći.« Iako je za vrijeme studiranja, kao i danas, živio s roditeljima, ne osjeća se zakinut za slobodu i studentski život. Preko ljeta često je boravio u raznim kampovima i ljetnim školama te je i na taj način stekao nova iskustva
Govoreći o problemima studenata koji nisu iz Osijeka, duhovnik nadalje dodaje kako se neki studenti iz Osijeka znaju podrugljivo odnositi prema kolegama koji su smješteni u studentske domove te ih nazivaju »domskom djecom«. »To su uglavnom mladi koji dolaze sa sela ili iz manjih gradova. No, studentski domovi ipak imaju prednost jer nude jako dobar smještaj, a time i odlične uvjete za studiranje«, dodaje kapelan govoreći o programima koje ima u studentskim domovima gdje pokušava »spojiti« sve studente, bili oni iz Osijeka ili ne. Govoreći o tome koji su studenti bolji po učenju, oni koji se nalaze u domu ili privatnom smještaju, kapelan ih sve poziva da uče jer to moraju kako bi opravdali upis na fakultet. »Smještaj u domu uvjetovan je ocjenama koje utječu na sam smještaj i logično je da su u domu studenti koji postižu dobre rezultate. Mislim da su samoodgoju najviše izloženi oni studenti koji se nalaze u privatnom smještaju jer žive život u kojem ih nitko ne kontrolira i sve ovisi o njima samima.«
Želja kapelana je ponajprije pomoći siromašnijim studentima putem stipendiranja iz raznih fondova, a posebice putem smještaja. Stoga mu je namjera okupiti ljude koji imaju prostora za privatni smještaj te na taj način ponuditi studentima »dom« po povoljnijim cijenama stanovanja. Isto tako nada se da će i Crkva u budućnosti imati i više mogućnosti i više sluha za izgradnju studentskoga doma, što mu je posebno na srcu.
Obitelj treba biti potpora studentu
Uloga obitelji u životu veoma je važna, pa tako i u životu svakoga studena. Kapelan ponovno napominje kako roditelji imaju veliku ulogu u odabiru zvanja svoga djeteta te apelira na to da se dijete ne smije prisiljavati na onaj studij koji ne želi. Navodeći neke primjere oko polaganja ispita, davanja uvjeta, o. Krasicki naglašava da se obitelji puno toga odriču kao bi mogle školovati djecu, ali da upravo one moraju odvojiti svoje aspiracije od mogućnosti djeteta te ponovno napominje da ne moraju svi studirati. »Roditelj ne smije biti pokazatelj vlastitoga zanosa u svom djetetu, jer to su onda frustracije. Oni koji se nisu prepoznali u svom studiju, uglavnom su ga prekinuli ili studiranje odugovlače godinama i još uvijek su studenti i u tridesetim godinama«, zaključuje apelirajući na studente da se na fakultetima ponašaju dostojno akademskim institucijama.
Glas Koncila, broj 30 (1831), 26.7.2009. Mihael Sokol