Od samih početaka, postanka čovjeka, muškarca i žene, da bi dvoje postalo jedno u zajednici ljubavi (darivanja-primanja), poruka je jasna i nedvosmislena, čovjek nije stvoren da obitava u samoći, kako u onoj duhovnoj tako i onoj psiho-fizičkoj stvarnosti.
Nastavlja se to i sa dolaskom potomaka i stvaranjem obitelji kao životvorne zajednice, koja slijedom napreduje i širi se u pleme, koje opet, tijekom vremena, postaje veća zajednica tj. narod.
I u duhovnom svjetlu, proučavajući svetopisamske tekstove, od Adama i Eve, prvog čovjeka i prvoj majci svih ljudi, tako do Abrahama i Sare, nerotkinje do kasne ili modernije zvano “treće dobi” a onda djelovanjem Božije Volje, rodiljom i to onda kada je već bilo po ljudskom nemoguće zanijeti a kamoli i roditi, dolazi do obećanja i ispunjenja istog. Zajednica raste i po Jakovu, tj Izraelu-onom koji se hrvao sa Bogom, dolazi do 12 sinova, od kojih je jedan i Josip, na kojeg bijahu ljubomorni i zavisni, pa ga braća na kraju prodadoše u Egipat, da ih sve skupa sa roditeljima spasi od gladi…
Izrael je dao svakom od svojih sinova blagoslov i proročanstvo, svakom sinu kao nositelju svog imena i plemena, da bi oni opet zajedno činili narod kojeg nazivamo Izrael, Izabrani narod.
Tako u slici i simbolici, pa onda i u stvarnosti, Krist Pomazanik okuplja oko sebe učenike i opet simbolično njih 12, isto kao i plemena Izraela, Izabranog naroda, iznova dajući potvrdu o onome što je i kako zajedništvo predstavljeno od početaka ljudskog roda, pa samim tim i Božijeg nauma i Božije tajanstvenosti i nedokučivosti, koja nam se otkriva po Isusu, a dalje nas upućuje Duh Sveti, Duh Zajedništva, Duh Ljubavi!
Zajednica imena, plemena, osobnosti, posebitosti, neponovljivosti, nesavršenosti koju u ljubavi, milosti, uvažavanju, ravnopravnosti, opominjanju, ispravljanju i svim ostalim oblicima Božanskog djelovanja, vodi Jedan i Jedini, koji jeste Duh. Preko nama prihvatljivih sredstava priopćavanja, primamo ono što je nama darovano po Isusu Kristu, Pomazaniku, Mesiji, Sinu Božjem, Bogu i Čovjeku, pravom Bogu i Pravom Čovjeku, Gospodinu i Učitelju, Alfi i Omegi, Prvom i Posljednjem, upravo onom prvom Adamu kojeg spomenuh na samom početku, da Bog jeste Ljubav i da kao takav prebiva u srcima i tijelima onih koji jesu i ostaju u Ljubavi, pa onda i u zajednici koja jeste u toj istoj Ljubavi.
Zajednica može rasti i napredovati samo u Bogu tj. Ljubavi. Sve ovo filozofski i teološki izgleda lijepo, pogotovo kada se pročita na komadu papira ili pak ekrana, zamišlja se neka maštovita i nerealna slika kako bi to trebalo izgledati. Ovdje zapravo dolazi u pitanje djelatna ljubav ili milosrđe, poznatije kao CARITAS, bratska i sestrinska ljubav, koja nije ideal nego Zapovijed.
Da, možda izgleda radikalno ali tako jeste, jer Gospodin je, ako se malo prisjetimo, bio radikalan u to vrijeme i On jeste radikalan, i danas, kada je u pitanju Ljubav, u to sam više puta uvjeren i siguran, dapače, samo to je Sigurnost.
Sigurnost koju pruža Ljubav ne može se platiti, nema te žrtve a kamoli i cijene za neprocjenjivo, jer Ona se daruje svima i za sve je došla kao Utjelovljena Riječ po vjeri, ljubavi, ufanju jedne Djevice i njenog Zaručnika Josipa, zanimljivo ime, opet se pojavljuje i to kao skrbnik i hranitelj ali ovaj put Svete Obitelji, Zajednice Života Vječnog.
Kao Ljubav, utjelovljena Riječ, Gospodin Isus, daje sebe u potpunosti i predaje se kao Ljubav za čovjeka i obećanje da te netko uvijek voli i ljubi samo zbog toga što postojiš, što te je stvorio. Bog Otac koji daruje sebe u Sinu, po Duhu Svetome, čovjeku, svakome čovjeku. Da po Njemu postanemo njemu nalik i suobličimo se onom na što smo pozvani, a to jeste Ljubav i to ona prava, iskonska i djelatna ljubav koja će se očitovati kako riječima tako i djelima, da uistinu drugi mogu gledati i govoriti jedni drugima: vidi kako se oni vole, paze jedni na druge.
Ljubite jedni druge kao što sam Ja ljubio vas. Draga braćo i sestre, to je rast u Ljubavi. To je rast Zajednice i to je ujedno naš rast u vjeri.
Kao djeca odrastamo da bi u jednom trenutku hodili sa našim Bogom, Trojedinim Bogom, kao Ocem, Bratom i Prijateljem, Braniteljem, i onda konačno na Dan Uskrsnuća obukli tijelo neraspadljivo u Slavi Boga našega. Amen.
Tomislav Tadić