Tetoviranje je u današnje vrijeme iznimno popularno te se mnogi mladi odlučuju na to kada napune 18 godina. Većina mladih se odlučuje na to kako bi izrazili svoj neki svjetonazor, stil odijevanja i/ili života te kako bi odaslali nekakvu poruku svijetu oko njih. Mnogi tetoviraju i imena dragih osoba, članova obitelji ili motivirajuće izreke ili riječi. Bez obzira na razlog zbog kojeg želite svoje tijelo ukrasiti bojom, prije toga je važno dobro promisliti o posljedicama koje to za sobom vuče, te o tome kako će to utjecati na vaš život u budućnosti, jer nešto što vam se sada čini kao dobra ideja će možda u budućnosti biti uzrok mnogo kajanja.
Povijest tetoviranja je duga, ali u ovom članku ćete saznati nešto više o kršćanskoj tradiciji tetoviranja u Bosni i Hercegovini te o čemu sve trebate razmisliti prije nego stavite taj trajni znak na vaše tijelo.
Postoje dva tradicijska kršćanska običaja tetoviranja koja sam pronašao istraživajući. Prvo, nešto dalje od Republike Hrvatske je tetoviranje egipatskih kršćana, Kopta, no nama bliže je tradicijsko tetoviranje Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Tijekom turske okupacije Bosne i Hercegovine, Hrvati su svoju djecu tetovirali kršćanskim simbolima ne bi li ih spasili od otimanja turskih vojnika i odvođenja u njihovu službu. Kasnije su Turci uveli i pravo prve bračne noći pa su se mlade djevojke tetovirale kršćanskim simbolima ne bi li se ogadile Turcima. Tetovaže su najčešće bile na rukama, čelu i prsima. Prikazivale su obično križ s raznim ukrasima, specifično za razna područja Bosne i Hercegovine. Ta se praksa primjenjivala sve do kraja 60-ih godina 20. stoljeća, a danas je svedena na minimum.
Ipak, jedno je tradicija, a drugo je istetovirati djetelinu s 4 lista na svome ramenu. O svemu treba razmišljati tako da mislimo na posljedice koje tetoviranje ima na nas u ovom trenutku i kakve će posljedice imati u budućnosti. Trebamo se pitati kakvi smo vjernici u jednog živog Boga ako damo na sebe tetovirati neke simbole sreće, bili oni poganski ili istočnjački. Isto tako, što nama ta tetovaža uopće znači? Ako tetoviramo i neki kršćanski simbol ili lik – u kojoj mjeri mi poštujemo taj lik tako što ga tetoviramo na svoje tijelo? Koliko taj lik poštuje čovjek koji nam ga je tetovirao? Moramo biti svjesni kako prilikom izrade slika i kipova svetaca postoji jedna duhovna dimenzija koje najvjerojatnije nema kod tattoo majstora.
Postoji tu i određena socijalna dimenzija. Ponajprije, moguće je da će vas ljudi suditi zbog tetovaže, jer ljudi često misle negativno o osobi koja je istetovirana. Svi znamo da je nepravedno nekoga suditi na osnovi izgleda, ali ovakvo nešto se često događa. Stoga treba pomno razmisliti i o tome, jesmo li voljni svakome objašnjavati zašto imamo tetovažu, te zašto smo baš to istetovirali? Hoće li pronalazak posla biti teži? Kako percipirati učiteljicu ili tetu u vrtiću koja ima tetovažu na vratu ili pak negdje na ruci? Isto tako, ako planiramo tetovirati ime djevojke ili dečka, povlačimo riskantan potez. Što ako ta veza pukne? Jednako tako, naši interesi i ideje za tetovažu se mogu mijenjati i možda nećemo uvijek htjeti imati na sebi to što smo tetovirali.
Naposljetku, zdravstvena dimenzija. Tetoviranje nije nimalo bezopasno. Može izazivati razne alergije, razne bolesti, bile one kožne ili neke druge. Može doći do sepse, može doći zbog nehigijenskih uvjeta do hepatitisa ili AIDS-a i raznih drugih bolesti. Osim toga tu tetovažu nikad ne možemo ukloniti. Postoje operacije, ali one najčešće ostavljaju ožiljak strašniji od bilo kakve tetovaže. Naposljetku, ako tetovaža i ostane, kako će ona izgledati kada budemo stari?
Savjetujem svima koji razmišljaju o tetoviranju: prije nego odete to napraviti, dajte si vremena i dobro razmislite. Vaše tijelo je stvoreno na sliku Božju. Zar zaista želite tu sliku mijenjati zbog taštine, trenda ili privremene želje?! Crkva službeno ne zabranjuje tetoviranje i ostavlja pojedincu da sam za sebe odluči i promisli o tome što želi i zašto to želi, imajući svoju vjeru na umu.
Preuzeto sa: www.frama-portal.com
Autor: Robert Kresić
Prilagodila: Ivana Zovko