U svima nama postoji prirodna potreba da uvijek težimo boljem, većem, značajnijem, kvalitetnijem, naprednijem… Naravno, kod svakoga varira intenzitet tih osjećaja, ovisno o čemu se točno radi, no zajedničko nam je svima da želimo nešto bolje od onoga što već imamo. Oduvijek je pitanje – kako to učiniti, kako ostvariti više i bolje nego (do) sada?
Kako bismo ostvarili to potencijalno „najbolje“, možda je upravo to „kako“ nešto napraviti glavna smetnja. Uspjeh se krije u odgovoru na „zašto“ – zašto radimo, što nam je cilj, čemu težimo, u čemu vidimo svoju svrhu? „Zašto“ zapravo određuje „kako“ radimo, odnosno „kako“ proizlazi iz „zašto“. Odgovoriti na „zašto“ znači pronaći smisao (svrhu) svog rada. Kada pronađemo svrhu svog rada i budemo imali osjećaj sudjelovanja u stvaranju nečeg većeg od nas samih, lakše ćemo dohvatiti i prave metode rada tj. dobiti rješenja „kako“ raditi bolje i ostvarivati više.
Tom Peters (poznati autor iz područja menadžmenta i poslovne izvrsnosti) u svojoj knjizi u Potrazi za izvrsnošću ističe to više puta, služeći se između ostaloga i ovim citatom: „Trajna predanost zadatku se postiže samo promicanjem unutarnjeg stanja koje gradi unutarnju motivaciju.“ Takva transformacija u načinu rada najboljih tvrtki danas, prenosi se i na razinu promišljanja o osobnoj produktivnosti.
Fokusiranje na smisao rada daje nam priliku za ostvarenjem onoga što je najbolje u nama…
• Ako smo vođeni smislom, naši napori neće završavati razočaranjima, nazadovoljstvom, osjećajem tjeskobe i neuspjeha, nego će biti uvijek nove prilike za izgradnju, učenje, napredovanje i uspjeh (po vlastitoj mjeri).
• Fokus na svrhu dovest će i do prirodne raspodjele resursa, odgovarajućih ušteda i smanjenje nezadovoljstva jer ćemo imati i puno čišći pogled na odabir metoda i zadataka za ostvarenje ciljeva fokusirajući se na bitno (smisleno).
• Ostvarenje jednog cilja bit će tek dio cjelokupne slike koju nastojimo ostvariti, a ono što će se činiti kao neuspjeh bit ćemo samo manja prepreka na putu nadahnuća. Imajući na umu veću sliku kojoj doprinosimo, drugačije ćemo gledati na „probleme“ i poneke smetnje na putu ćemo promatrati bez preuveličavanja.
• Radeći kao da sudjelujemo u ispunjavanju smisla, rad nas neće toliko umarati. Sudjelovanje u ispunjavanju smisla oslobađa puno kreativne energije, nadahnjuje, tjera naprijed i rađa zadovoljstvo koje opet dovodi do boljeg rada.
• Usmjereni na svrhu, uživat ćemo na cijelom putu uspjeha, a ne samo na cilju kojem težimo. Doživljaj (ne)uspjeha će biti zdraviji, ponizniji i zahvalniji.
Kao ljudska bića darovana brojnim sposobnostima i talentima, pravo je čudo kako u radu i angažmanu (bilo poslovnom, bilo privatnom ili bilo kojem drugom), uspijevamo pronalaziti toliko tereta, nezadovoljstva i napora. Rad je čovjeku prirodan, baš kao i ljubav. Kao što prirodno zna kako istinski ljubiti, tako čovjek zna i kako dobro raditi – samo to treba osloboditi, samo treba dati prostora smislu.
Smisao je tako prava motivacija istinski uspješnih. Osjećaj sudjelovanja u ispunjavanju smisla, najveći je izvor nadahnuća. Tko radi za smisao, ni nakon najvećeg uspjeha nije prazan, nego tek nahranjen, potaknut ići dalje, stvarati više. I zato – „Što god radite, zdušno činite, kao Gospodinu, a ne ljudima.“ (Kol 3,23)
Sanja Dugandžić | duhos.com