Što tražimo mi, koji posjedujemo duhovnu motivaciju? Proučavanje ljudi zainteresiranih za duhovni život, bilo da je riječ o svecima, ili pak onima koji to tek nastoje postati, otkriva kako su ti ljudi međusobno vrlo različiti.
Kada kršćani koji proživljavaju istinsku unutarnju borbu drugima otkriju svoje iskustvo, pokazuje se kako postoje duboko subjektivne razlike u načinu na koji čuju Božji poziv, kao i u njihovu odgovoru. Ta raznolikost odražava Božju neizmjernost te predstavlja bogat izvor za meditaciju tj. ona ukazuje na jedinstvenost pojedinaca.
Stvoreni smo sa sposobnosti da tražimo i pronađemo Boga, da budemo živo kamenje njegove Crkve, konačno biće u izravnome doticaju s Beskonačnim. U svakome trenutku biva očuvana jedinstvenost pojedinca u duhovnome životu. Kako je istaknuo Von Hügel u svojoj veličanstvenoj studiji mističnoga elementa u religiji: „Misterij duhovnoga života u konačnici se pokazuje kao jedinstvo u nezamislivoj raznolikosti.“
Posred te goleme raznolikosti pojedinac pronalazi svoje jedinstveno mjesto na temelju čina božanske volje, koja je svakog pozvala u život, podarivši svakome vječno određenje. Ta se pojedinačnost odlikuje određenim karakterističnim tipovima. Promatrajući pojedinačna iskustva, moguća su određena poopćenja. Baš kao što kategoriziramo elemente, zvijezde ili životinje, svrstavajući ih prema veličini, obliku, sastavu, gustoći, ili opet najrazličitijim drugim mjerilima, tako na jedan daleko više objavljujući način možemo kategorizirati ljude prema onome što očekuju na svome putovanju prema Bogu. Te kategorije su kao i sve ostale psihološke klasifikacije ljudskog djelovanja, u međusobnu odnosu poput duginih boja: prelijevaju se jedna u drugu. Autor ih je nazvao „četiri Božja glasa“ kako bi pojednostavio duboko i staro filozofsko učenje.
M. Bulat