Predragi,
ako se prisjetimo svoga djetinjstva mogli bismo reći kako smo često od majke znali čuti „idi, operi ruke i sjedni za stol kako bi mogao jesti“. Taj njezin poziv na pranje ruku nije imao nikakve veze s vjerskom praksom. Pranje ruku prije jela pitanje je osobne higijene. No, jeste li ikada sjeli za stol i jeli bez pranja ruku? Vjerojatno je svatko od nas barem jednom u životu jeo neopranih ruku.
Današnje evanđelje prikazuje Isusove učenike koji tako jedu što je dalo povoda da farizeji i pismoznanci kritiziraju Isusa za kršenje židovskih zakona. Farizeji i pismoznanci često su bili usmjereni na vanjštinu zbog čega je nastalo i mnoštvo pravila i propisa kojih se moraju pridržavati. Tako na primjer postoji jedno od pravila da Židov u vrijeme subote ne smije cijediti voće jer bi se to smatralo radom, a spada pod kategoriju mlaćenja. Tradicija je tako postala ograda koja štiti zakon. Ona po sebi nije nešto loše. Međutim, ako se tradicija zamijeni Božjom Riječi tada dolazimo do onoga što Isus kaže da ga častimo usnama, a srce nam je daleko od njega.
Zbog toga Isus progovara o tome kako nasuprot toj vanjskoj čistoći postoji jedna čistoća koja je puno bitnija, a to je čistoća čovjekova srca. I mi se, poput pismoznanaca i farizeja znamo tako često založiti za nešto izvanjsko. Bitno nam je da izvana sve djeluje uređeno, lijepo, skladno, a da se pri tome ne zagledamo u svoje srce. Danas je prava prilika da se pitamo o tome kakvo je naše srce. I danas, kao i u svako vrijeme i u svakom društvu postoje licemjeri. No da bismo mogli vidjeti jesam li ja licemjeran trebam znati što to znači.
Riječ „licemjer“ dolazi iz grčkog jezika, a koristila se za opisivanja glumaca u predstavi. Glumci bi nosili različite maske u rukama dok bi glumili i pritom bi ih po potrebi izmjenjivali. Ova riječ značila bi „onaj koji nosi masku“. Sada kada znamo što je licemjer možemo preispitati sebe. Jesmo li oni koji nose masku kada smo u crkvi ili kada se nalazimo u nekom društvu? Možda smo takvi da, dok smo u crkvi stavljamo masku pobožnosti i svetosti, a kada se nađemo u kafiću na kavi s nekim tko nije vjernik stavljamo masku nevjernika i tako pljujem po crkvi. Možda još više, budući da znam da postoji prljavog veša u crkvi ja postanem izvorom pljuvanja i ogovaranja. Stavljamo li možda drugačiju masku kada smo u obitelji?
Mogli bismo se danas preispitati kakve su to maske koje imam u svojoj kolekciji? Pred Bogom nam ne trebaju maske jer on vidi naše srce, ono što jesmo. Pred Bogom kakvu god masku da stavimo ne možemo se sakriti jer on gleda iza maske. Zbog toga nam govori da budemo oni koji ćemo očistiti svoje srce kako ne bismo bili u napasti stavljati maske koje onečišćuju naše srce iz kojega onda izlazi grijeh. Isus danas pokazuje kako srce postaje izvorom grijeha i zbog toga je potrebno to čišćenje.
Kako ćemo očistiti svoje srce? Vjerujem da ste imali toliko puta iskustvo da kada se družite s osobama koje su pozitivne, i vi postajete pozitivni i u svemu vidite dobro. Međutim, ako se stalno družimo s onima koji kritiziraju, ogovaraju, ničim nisu zadovoljni, i sami postajemo takvi.
Tako da bismo mogli imati čisto srce moramo se družiti s onim koji ima čisto srce – a to je Bog. Družimo se s njime u molitvi, jer molitva je osobni susret u kojemu se moje srce preobražava i čisti. Prijateljujmo s Bogom čitajući Sveto pismo, razmatrajući gdje se susrećemo s Radosnom vijesti, a tako onda i mi postajemo radosni. Susrećimo se s njime u sakramentima euharistije i ispovijedi. Tada ćemo vidjeti promjenu. Naše srce počinje se čistiti. Tada ćemo postati sposobni uočavati ono dobro oko nas i iz našega srca počinju proizlaziti plodovi Duha.
Čini mi se kako danas kao prepreka na putu čišćenja srca stoji naš ponos. Onaj stav „tako smo uvijek radili i ne želim nikako drugačije“ znači da se zatvaramo tom čišćenju srca. Zbog toga neka nas današnja nedjelja potakne na promjenu našega stava kako bismo odbacili svoje maske i dopustili Bogu da očisti naše srce i tako budemo primjer onih koji su doista zaljubljeni u Isusa. Neka naše čašćenje bude takvo da svoje srce smjestimo u blizinu njegova srca.
vlč. Mario Žigman