Jedno vrlo jednostavno svjedočanstvo, ali otvorilo mi je oči na Božju prisutnost. Ispred jednoga od osječkih fakulteta parkirah auto. Nije bilo puno mjesta. Uvukao sam se. Nakon susreta sa studentima žurio sam na susret s mojim subratom. Gledam: auto je blokiran s dva automobila odzada. Mislim si: “Što ću sada?”
No, sjetih se da moram biti vjeran Isusu i u najmanjim stvarima. Bez galame i ljutnje! Zavapih u srcu: “Isuse, sredi to!” Isti trenutak na prozoru pojavljuje se mlada žena s riječima “Da… izvolite..” Ošinuo sam je pogledom, a ona mene i nastavi: “čula sam neke glasove pa sam se podigla i gledam što se dogoađa” A ja njoj uzvraćam: “Gospođo, ja nisam ni zinuo!”. Siguran sam da u tom vremenu nije bilo nikakve galame ili druge buke, a ja sam mirno čekao. To je bila vlasnica parkiranog iza mene automobila. Čudesa se događaju, a Gospodin čuje svaki vapaj makar i u ovakoj, možda za nekoga, banalnoj situaciji. On ima uvijek rješenje.
p. Arek Krasicki, CSSp