Rođen sam 27. listopada 1992. godine pod imenom Krešimir Gavranović. To mi je ime dala biološka majka, kojoj sam oduzet zbog njezine bolesti. Unatoč tome, teta me svaki dan posjećivala u Domu sve do moje druge godine, kad su joj rekli kako sam u procesu posvojenja i da me više ne može viđati. Posvojili su me jedni ljudi iz Osijeka i dali mi novo ime i prezime te sam postao njihovo dijete, iako me nikada nisu tretirali kao takvo. No i ja sam njima tada nanosio isto zlo. Razišli smo se čim sam napunio 18 godina i od onda nismo u kontaktu. Naravno, u procesu me napustila vjera, zanemario sam Boga kao i svu ljubav koju mi je davao, no jednoga dana prijateljica mi je rekla da dođem u četvrtak u Zajednicu Svete Obitelji na molitvu. Došao sam i od tada se uzdam u Boga. To je neopisivo kako je vjera u stanju promijeniti čovjeka.
Počeo sam moliti za svoju biološku majku, da ju nađem, da mi Bog pomogne i da mi da snage kako bih napravio prvi korak. I napravio sam ga. Nakon molitve i slavlja u četvrtak došao sam kući i razmišljao kako želim što prije pronaći majku, da bih u petak dobio poziv iz centra i saznao gdje žive ona i teta. Od toga dana kao da je moje srce zamijenjeno novim. Nešto predivno, sve su te molitve svih tih godina urodile plodom. Bog ih je uslišio i pokazao mi pravi put, put ka sreći i još većoj vjeri. Zato veliko hvala ovoj Zajednici, svoj braći i sestrama te prijateljici koja me dovela među vas.