Kada sam prije osam mjeseci počela dolaziti na molitvenu zajednicu Svete Obitelji, bila sam u lošim odnosima sa svojom obitelji.Najveći problem imala sam sa svojim ocem; kako sam „njegovom krivnjom“ završila u domu, on je bio izvor mržnje koja je izvirala iz mene. Smatrala sam ga alkoholičarem koji je uništio svoju obitelj. Već pokvarenom odnosu pridonosio je moj inat, tako da nisam pričala s njim godinu i pol dana. Dolaženjem na zajednicu shvatila sam da oca ne mogu promijeniti, ali da je vrijeme da promijenim sebe, a to je značilo da mu trebam oprostiti.
Mržnja je toliko zarobila moje srce da nisam mogla nastaviti dalje sa svojim životom. Za Uskrs ove godine kroz ispovijed i tešku borbu oslobodila sam se tog ropstva i oprostila, tako se pomirila i s Bogom, a vjerujem da je tada slavilo cijelo Nebo jer je zlo i ovoga puta izgubilo bitku. Molila sam Boga za snagu da ponovno mogu uspostaviti komunikaciju sa svojim ocem, te je ovog ljeta, nakon dva hodočašća u Međugorje, Bog otvorio moje oči. Otišla sam ocu na tjedan dana da se odmorim, a kada sam došla kod njega, primijetila sam čovjeka koji živi pet Gospinih kamenova (molitva, post, ispovijed, Euharistija, krunica). Otac i ja smo počeli razgovarati o Bogu; saznala sam da, otkad sam završila u domu, moj otac moli za mene, sestre i brata, saznala sam da je u Frami i da barem jednom godišnje ode u Međugorje. Taj se čovjek davno pokajao za svoje grijehe i strpljivo molio Boga. „Jedva sam čekao trenutak kad će mi Bog uslišati molitve i dati tu milost da barem sa jednim svojim djetetom pričam o Njemu“, bile su riječi moga oca.
Sada ona ista kuća koja je odzvanjala mržnjom odzvanja molitvom, molitvom moga oca i mene. Hvala Ti, Bože, na sakramentu pomirenja, što si slijepcu otvorio oči i na milosti koju nam daješ svakim korakom kojeg napravimo.