Dragi brate i draga sestro,
želim vam posvjedočiti o Isusu koji poziva.Duhovni poziv osjetio sam još pri završetku školovanja u srednjoj školi. Tada sam mislio da je to došlo samo nakratko te već tu mogu reći kako je Bog bio strpljiv stavljajući prepreke na put moje odluke. Što je bilo više prepreka to je moj poziv bio jači. Tijekom svog tog vremena glavni problem bila je pogrešna pretpostavka da obitelj neće nikako prihvatiti moju odluku. Bilo je teško razgovarati s njima. Došao je kraj srednje škole i moja je želja da odem u sjemenište bila velika. Tu je Gospodin rekao ne i tek sam kasnije shvatio da je to bilo s razlogom. Zaista, tada mi je bilo teško i bio sam nekako emocionalno ispražnjen, ali duhovno nisam pokleknuo – Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje. Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati (Ps 62). Ljubav i mir koje nam Bog daje nepresušni su izvor života. Bilo je tu svakakvih razmišljanja da sam odabrao pogrešan put kada sam upisao Poljoprivredni fakultet u Osijeku, ali ipak, kako je vrijeme prolazilo jednostavno sam rekao: Gospodine ako tako mora biti neka bude. Molio sam i vjerovao da će doći trenutak kada ću savladati svaku prepreku i reći da Gospodine. Prije odlaska u Osijek dogodili su se neočekivani obiteljski problemi. Bilo je to teško razdoblje koje je utjecalo na mene, ali Bogu hvala molitva mi je bila potpora. Nakon nekoliko mjeseci boravka u Osijeku saznao sam za DUHOS volontere. Želio sam pomoći ljudima u potrebi, ali se i družiti. S vremenom sam postao član volontera te se upoznao s ljudima iz Udruge Duhos te krenuo najprije na klanjanja, a zatim i na molitve Zajednice Svete Obitelji. Znao sam da je Gospodin s razlogom htio da dođem u Osijek i uđem u zajednicu Duhosa. Napokon sam bio sretan i zahvalan sam dragome Bogu što mi je pokazao put do zajedništva tako radosnih mladih ljudi koji proslavljaju Gopodina. Zaista, tada je sve krenulo na bolje, ali nekako uz svu tu radost srce je ipak stalno tražilo drugi put. Devet mjeseci boravka u Duhosu pomoglo mi je da kažem Gospodinu da. Tražio sam mjesto gdje će srce osjetiti mir i gdje ću uvijek biti uz Gospodina. Konačno, nakon Duhovskog bdijenja ove godine Gospodin je pokazao mome srcu mir. Udijelio mi je svoju majku Mariju, te sam osjetio njezinu prisutnost u srcu. Uskoro sam saznao za Karmel. Nisam znao kako da kontaktiram s njima, ali uspio sam uz pomoć drage prijateljice. Tako sam već pri kraju lipnja otišao u Karmel u Remetama i neko vrijeme proveo tamo. Zahvalan sam Bogu za predivne trenutke koje sam tamo doživio i sada znam da moje srce ondje i pripada. Kada osjetite taj duh karmelske obitelji i radost u Mariji, to je zaista predivan osjećaj milosti koju vam Gospodin pruža. S radošću mogu reći da ove godine 9. listopada ulazim u samostan Reda braće bosonogih karmelićana u Sombor gdje ću imati kandidaturu i postulaturu, a novicijat u Grazu. Sretan sam i sada jedino želim ići s Marijom prema Isusu. Drago mi je što moja odluka nije došla naglo jer u životu uopće treba ići polako i hrabro. Zahvaljujem strpljivome Bogu, kao i svima u DUHOS zajednici.
Božji blagoslov i zagovor majke Marije,
šalje Vam brat Juraj 🙂
Ako želiš podijeliti s nama svoje svjedočanstvo možeš to činiti anonimno preko ove forme http://duhos.com/posalji-svoje-svjedocanstvo/