Počela sam moliti krunicu, iako nikad prije nisam posegnula za time, uvijek mi je visila na ormaru tj.više kao neki ukras te kada bih ju pogledala u nju rekla bih “koliko puno zrnaca, ja za to nemam vremena”… Iako sam ga uvijek imala, tratila sam ga na neke druge stvari.
Sve dok jednog dana opet nisam pogledala u nju i Isusovu sliku, uzela sam je u ruku i počela na internetu istraživati kako se moli krunica.
Počela sam je moliti, svaki dan različito otajstvo, molila sam se ( a i dalje) u kutu svoje sobe da me nitko od ukućana ne vidi i ne čuje sve dok se odjednom nisam spustila na pod i čvrsto zagrlila svoja koljena i govorila “Isuse ja te volim, volim, volim” i počela sam plakati,suze su samo tekle i tekle, jedva sam se smirila jer sam se bojala da me isto tako od ukućana nitko ne vidi i ne čuje, htjela sam to podijeliti sa sobom i Isusom. Samo znam da sam nakon toga osjećala neizmjernu radost i ljubav u svome srcu jer znam da je Isus tada bio sa mnom i kako Ga je samo divno osjetiti kroz te suze …
Ružica
Ako želiš s nama podijeliti svoje svjedočanstvo, možeš to učiniti preko linka.