Drugi seminar u nizu korizmenih seminara u DUHOS-u pod geslom „Novi život u Isusu Kristu – Nikodem“ održanog u prostoru novoga studentskog doma, ponovno je privukao brojne studente željne pjesme, mira i Božje riječi. Seminar je i ovaj puta vodio pater Arek koji je uz svoje predavanje o Bogu i njegovim djelima, pozvao dvojicu mladih momaka čiji je život nije imao smisla, prije nego su se susreli s Bogom. Poznatom izvedbom Rijeke žive vode započela je duhovna obnova, koja je mnoge potakla na razmišljanje o samome sebi, o Isusu Kristu, snazi, izvoru i životu. Nakon duhovnog nagovora posvjedočila su svoju vjeru dvojica studenata.

Ljudi imaju potrebu čuti tuđa životna iskustva, suosjećati s njima u teškim životnim problemima i poticati jedni druge na dobro. Matej (22), student Elektrotehničkog fakulteta u Osijeku, kako je rekao u šali pod velikom tremom svjedoči svoj život pred drugim ljudima. Živio je kao svaki drugi čovjek, zabava, izlasci, djevojke, ministrirao je u svojoj župi, ali nije prepoznao jačinu Božje ljubavi prema njemu. U tinejdžerskim danima upao je u loše društvo, prolazio je kroz život linijom manjeg otpora, svoj život nije znao živjeti na najbolji mogući način. U velikim brigama oko upisa na željeni fakultet, imao je veliku potrebu za mirom. Sam u šali kaže „Obratio sam se preko deset Oče naša, molio sam kako one stare bakice, polako, razmišljajući o svakoj riječi koju izgovaram“. Sam priznaje da je smisao svoga života pronašao u jednome danu, uspostavio je bolju komunikaciju s roditeljima, bolji odnos s bratom, pjeva i slavi Isusa svaki dan. Mladima je poručio „ Nije uzalud kada se kaže moli se srcem, probajte, Vaš otac je tu“ u veselju je uskiknuo Matej.

Dejan (25) mladić je koji je svoju mladost proveo kao narkoman. Kako sam kaže imao je ortodoksnog oca koji nije dao da se krsti, Dejan je kao mladić upao u loše društvo koje je živjelo kako sam priznaje od danas do sutra. Kroz život roditelji su bili slobodne volje, pa je njegov afinitet bio usmjeren prema kriminalu. Kao dječak zapalio je prvu cigaretu, u srednjoj školi zanimale su ga djevojke, izlasci, zabava i droga. Bavio se dilanjem droge od čega je i zarađivao, no prevaren od strane prijatelja odlučio je ostaviti se dilanja, no kako sam kaže travu nije mogao prestati pušiti. Od strane svojih prijatelja dobio je nadimak Doktor.

Živio je zatvoren u sebe, dan za danom, bez ikakva pomaka. Osjećao se kao marioneta kojom se vječito upravlja. No, počeo je vjerovati u Evanđelje, sam kaže da nije znao Bibliju i ništa nije znao o Bogu. Obratio se preko prijatelja, također bivšeg narkomana koji je spoznao Božju ljubav i providnost. Ugledao je novu stvarnost, novi smisao života koji mu je Bog darovao. „Počela se slagati slagalica u mome životu. Osjetio sam veliku glad za Bogom i Božjom riječi“ rekao je Dejan. Nakon obraćenja, krstio se u Donjem gradu u Župi Preslavnog Imena Marijina. Poručio je mladima „Molite se jedni za druge, budite sve sličniji Isusu“. Sadašnje blago njegova života je Bog, Crkva i molitva. „Bog sve vidi i sve zna, moje blago mene čeka gore na nebesima“ zaključio je Dejan.

H.S.