Tko god nije čekao posao, ne zna što znači iščekivanje, nada, razočarenje, nepravda. A čekati na posao 7 godina, to je prava patnja. Patnja kroz koju sam prošla.
Nakon dugih godina traženja, molitve su ipak bile uslišane. Bila sam neizmjerno sretna i zahvalna. Nedugo zatim ostala sam trudna. Sa željenim poslom došla je i neželjena trudnoća. Prvi put sam se u životu našla u situaciji da trebam birati između novog posla i života djeteta.
Odluka je bila preteška, razapinjala me i tražila odgovornost za taj novi život koji je bio stavljen na odluku. Žrtvovati život djeteta radi posla ili posao radi života djeteta? Suprug je bio uz mene, ali odluka je bila na meni. Tada sam sve svoje pouzdanje odlučila staviti pred Boga i voditi se Njegovim riječima da onima koji Njega ljube, On sve okreće na dobro. Shvatila sam da prihvaćajući dijete, prihvaćam Njegov blagoslov. Svaki Njegov dar nama je blagoslov. Svoj život i život djeteta od toga trenutka stavila sam u Božje ruke i potpuno se prepustila Njegovoj volji ne znajući što me čeka. Strpljivo sam podnosila tuđa podsmjehivanja i osude, tuđa govorkanja da je posao bitniji od svega, pa i od djeteta. Unatoč svemu, moje dijete je raslo ispod mojeg srca prihvaćeno, željeno i voljeno. Nakon rođenja djeteta Bog mi je pokazao kako brine o svemu i kako On sve najbolje isplanira. Zaposlio me u struci, na još boljem radnom mjestu, još uz to sve zaposlio me je na neodređeno.
Moja kušnja nije bila uzaludna. Iz nje sam naučila da Bog za nas isplanira bolje nego mi to možemo i zamisliti, ali samo ako mu dozvolimo da nas vodi kroz život i ako mu vjerujemo da nam želi dati samo najbolje. Svaki dan odlazim na posao sretna što radim posao koji volim, moje dijete me ljubi prije odlaska, a ja zahvaljujem Bogu što se pobrinuo i sve okrenuo na dobro.
I.P.