Svjedočanstvo vojnog kapelana i župnika Crkve sv. Ćirila i Metoda o hrabrosti “Papa Pavao VI.: “Današnji svijet ne sluša propovjednike, ako ih i sluša, to čini zato što su svjedoci.” Svatko je od nas pozvan biti svjedokom. Kada sam bio mali, jednom prigodom moje su roditelje susreli susjedi koji su im čestitali na tome što imaju toliko djece. Bilo nas je devetero. Meni je tada bilo smiješno, pomislio sam: “Pa što je u tome tolika hrabrost?”. Kada sam malo narastao zaljubio sam se u jednu djevojčicu. Ona nije išla u crkvu. Jednom sam prilikom radio u polju pored crkve i ona je prolazila. Običavao sam se prekrižiti kada sam prolazio pored crkve, ali tada to nisam napravio. Zatajio sam svoju vjeru. Imao sam mnoga umovanja i nisu mi svi putevi bili jasni. Zaljubio sam se u kasnijim godinama, zaista smo se voljeli, ali sam htio biti i svećenik. Upitao sam Boga: “Pa što si mi dao da se zaljubim i da želim biti svećenik?”. Shvatio sam da je Bog ljubav. Kada sam bio na jednoj duhovnoj obnovi, jedan mi je svećenik rekao da sam kukavica. To me je potreslo. Pitao sam se zar si ja umišljam da me Bog želi za svećenika i zar da ja to uistinu budem za takve ljude. No, Bog je zaista taj koji poziva. Čovjek se muči odgovoriti na Božja pitanja, ali čovjek mora proći određene stvari kako bi poželio da ga Bog sam spasi od njega samoga. Spoznao sam da je život težak. Nisam bio odrastao, a znao sam da ni dijete više nisam. Mislio sam kako ću se ja nametati Bogu, možda si sve samo umišljam. Bilo me je strah nešto određeno poduzeti jer nisam znao što je najbolje za mene. Pred rat, oni koji su se zamatali u zastavu domovine bili su prvi koji su ju napustili. Tražio se vojni svećenik i dolazila su pitanja u moju glavu: “Jesam li spreman boriti se, dati svoj život za slobodu?” Teže je žrtvovati se svaki dan radi onog što je dobro, nego u jednom trenutku dati život. Prihvatio sam biti vojni kapelan, no kada me uhvatio strah za vlastiti život, shvatio sam da sam manji od makovog zrna. Dečki na bojišnici rekli su mi jednom: “Znamo da ste za nas, ali ne znamo jeste li s nama.” Ti su ljudi ispod čvrstog oklopa imali meko srce koje se drži najveće zapovijedi – nema veće ljubavi od one kada položiš svoj život za svoje prijatelje. Oni koji su preživjeli, tu su da budu svjedoci. Dva sam puta bio u Afganistanu i iskusio sam što znači biti odgojen u vjeri. Oni koji su prihvaćali Boga i ljubili bližnje, bili su spremni dati svoj život za njih, a oni kojima je novac bio na prvome mjestu, tražili su način kako da prežive. Sam Isus je rekao: “Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga. (Mk 8, 35) Čovjek treba biti spreman pomoći. Sebičnost je odbaciti svoj križ. Budite hrabri preuzeti ono što vam Bog daje, jer sve je to za vaše dobro, ali isto tako i preuzeti odgovornost. Isus nam daje utjehu: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši“ (Ivan 14,27) te „To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!“ (Ivan 16,33). Odavna sam čuo za izreku koja nam može poslužiti i kao životni moto: „Ako se bojiš, ne boj se! Ako se ne bojiš, malo se uplaši!“ Nitko ne može biti posve siguran da mu se ime nalazi u „Knjizi Života“ i nitko unaprijed nema pravo za sebe reći da je „izgubljeni slučaj“. Biti preuzetan ili malodušan, dvije su krajnosti iste oholosti. Isus je bio hrabar jer nas silno ljubi. Isus je onaj kojega trebamo slijediti, jer samo s njim sve dobiva onaj pravi smisao. Onim što sam prošao u svome životu mogu potvrditi Isusove riječi: “Ja sam Put, Istina i Život”. ” Lj.K.
Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.