U zadnje vrijeme sam poprilično razmišljao o nekim stvarima. Razmišljao sam dosta o tome na kojem mjestu ja stojim s Bogom, kakav je moj pogled na njega. Shvatio sam da nije uopće sporno vjerujem li ja u Boga, jer za mene nije sporno da on postoji, da me je on stvorio.
Ali postoje dvije stvari koje je jako bitno razlikovati – vjerovati u Boga i vjerovati Bogu. Shvatio sam da meni zbog moje ljudskosti nedostaje ovoga drugoga, kao da se često bojim Bogu reći: ”E, sada ti vodi! Ja ti prepuštam kormilo lađe svog života!” Nekako, mislim da je to problem s kojim se mnogi muče, uvijek (nesvjesno) mislimo da mi umijemo bolje.
Nedavno je jedna djevojka na Facebook-u napisala rečenicu: ”Ako ti je Bog na prvom mjestu, onda ti je sve na pravom mjestu!” Ja sam na prvu pomislio da je to tako, ali sam onda, nakon dubljeg razmišljanja, shvatio da je ta rečenica poprilično neprecizno izrečena. Jako lijepo zvuči, ali koliko je praktična? Ja sam čovjek…. nisam savršen! U mnogim stvarima sam dobar, ali isto tako mnoge trebam i mijenjati. I teško da mogu reći da mi je Bog na prvom mjestu. Shvatio sam da ta rečenica i nije tako loša, ali ju treba ipak malo drugačije napisati/izreći, da bude prihvatljivija i praktičnija.
Tko može reći da mu je Bog zaista na prvom mjestu, da je to zaista tako? Tu rečenicu treba samo malo preoblikovati: ”Ako ti je čežnja za Bogom na prvom mjestu, onda ti je sve na pravom mjestu!” To sam spoznao kroz iskustvo i razmišljanje i imam veliku želju ići u tom smjeru.
Bog je neograničen, nikada ga neću moći spoznati do kraja, mogu mu se približavati, svakim danom sve više i više. Ali, kad bih Boga mogao spoznati do kraja, tada to ne bi bio Bog, tada bi to bilo nešto zemaljsko što bi mi s vremenom izgubilo smisao, zasitio bih se toga. Upravo zato Boga u svojoj čežnji za njim mogu spoznavati uvijek i nema kraja jer se za njim stalno osjeća žeđ. A vjerujem da će on jednom nagraditi tu moju čežnju u želji da mu budem što bliže. Ne mogu reći da mi je Bog na prvom mjestu, ali čežnja za Njim zasigurno je. Čežnja da ga spoznajem u susretima s njim, kroz sebe i kroz one koje volim i u kojima prepoznajem koliko je On velik.
K.K.