Više puta sam imala prilike čitati u konkatedrali na sveučilišnoj misi. Poziv za čitanje dobila sam od našeg sveučilišnog kapelana Areka. Najprije mi se ta ideja i nije baš jako svidjela jer sam imala tremu. Bojala sam se da neću napraviti nešto pogrešno. Ali kad sam počela čitati trema je nestala. Bilo mi je ugodno i zapravo sam se jako lijepo osjećala dok sam čitala. Osjećala sam se ispunjeno i sretno jer i ja sam postala dio onih koji su tako „naviještali“ Božju Riječ.
Bilo mi je drago što će se između ostalih čuti i moj glas sa oltara konkatedrale. Dok sam čitala obuzela me je želja da pročitam što je najbolje moguće kako bih doprla do ljudi koji su me slušali. Htjela sam da ono što su čuli zapamte i ponesu svojim kućama, da o tome razmišljaju. Čitati za Isusa je jako lijepo. Biti dio njegove zajednice je lijep osjećaj koji ispunjava svakog čovjeka koji živi po Njegovoj riječi.
Lijep je osjećaj biti dio onih koji će ljudima prenositi sve što su nam naši preci ostavili kao smjernice kojima ćemo proživjeti život onako kako Bog to želi i „zaraditi“ svoje mjesto u raju. Taj osjećao se javio i kod mene i bila sam vrlo ponosna sama na sebe što sam uspjela pobijediti tremu i čitati na našoj studentskoj misi.
Svi smo pozvani biti dio Isusove zajednice, bilo to kroz ministriranje, pjevanje ili pak čitanje. Pa zašto nam se ne bi pridružio i Ti?
Matea