Jednostavno ostavljam sve i bez obzira na vremenske neprilike odlazim u konkatedralu na klanjanje. Ponekad mislim da neću stići sve naučit, obavit… ali ipak ostavljam knjige…ma sve… prikazujem to Bogu, a onda On jednostavno učini čudo i ja u kratko vrijeme ponovim puno, ili me profesor jednostavno ne pita to gradivo. Sve stignem na vrijeme…
Iako dragi Bog sve zna i prije nego ga zaištemo, dolazim i kažem mu sve što mi je na sreću, bilo prošnja, bilo zahvala.
Jednostavno si uz pomoć patera Areka posvjestim – Isuse Ti si tu. Poželim da me samo dotakne, zagrli… i moj brat i najbolji prijatelj Isus, to i učini. O koje li radosti! Osjećam se kao lastavica, slobodna, vesela, ispunjena, kao da letim. Izlazim iz konkatedrale i lagano pjevušim do stana, pa i poslije jer Bog – Duh Sveti je sa mnom i u meni!
Bitno je samo dopustiti Bogu da uđe u naš život i sve je lakše, bolje, radosnije. Isus je tu za nas pa pustimo da nas Duh Sveti vodi! Kako bi se mi osjećali da pripremimo objed i da naš gost ne želi blagovati? Tako je i Isusu s nama, ali On je strpljiv i mnogoga milosrđa vrijedan!
Zato dođi i ti dragi prijatelju i moli s nama. Molitva u zajednici je nešto posebno. Pitaš se zašto? Tamo gdje su dvojica ili trojica u Božje ime i Bog je s njima! Moli, pjevaj, slušaj ili jednostavno šuti, ali postići ćeš puno! Najvrjednije stvari su besplatne! Zato iskoristi ovo što ti studenski kapelan pruža!
Samo se srcem dobro vidi! Jedva čekam ponovno klanjanje!
Studentica