Susret s papom u Zagrebu je nadmašio moja očekivanja! Geslo Susreta „Zajedno u Kristu“ počelo se ostvarivati već u autobusu.
Znani i neznani mladi prenosili su jaku poruku RADOSTI jedni drugima. Vladalo je posebno raspoloženje otvorenosti za druženje, za pjesmu, šalu, osmijeh, dijeljenje. Činilo mi se kao da smo se uputili na neku super ekskurziju, putovanje koje smo već dugo iščekivali, i sada puni radosti idemo prema tome cilju.
Na Trgu u Zagrebu spomenuto geslo susreta zasjalo je u svojoj punini. Nešto prije papinog dolaska prestala je kiša, beton pod našim nogama se osušio, nebo se razvedrilo. Kao da je sve željelo dati svoj doprinos susretu koji će uslijediti. Trg je bio ispunjen pjesmom, plesom, poklicima radosti. Na taj smo način pozdravljali papu, ali još više – pozdravljali smo Onoga u čije ime smo se okupili, i bez kojega ni ovaj susret ne bi bio moguć. Kada je Sv. Otac izložio Isusa u Presvetom oltarskom sakramentu – riječi su na neko vrijeme utihnule. Prepuštam se tišini i klanjanju pod vedrim nebom, u zajedništvu s tisućama sabranih u Kristovo ime.
Pri odlasku na Velesajam, gdje smo trebali prespavati – pratila nas je kiša. Noć, mokre kabanice, mokre noge, netko kabanicu više ni nema… No, to nije raspoloženje kojem smo se prepustili. Susret sa živim Bogom okrijepio nas je da izdržimo i tu malu oluju. Toliko je lica oko mene – nasmijanih, raspoloženih, veselih – unatoč kiši. Na Trgu smo naučili – ne treba smo Bogu pričati kako je velika naša oluja – već oluji objasniti kako je velik naš Bog!
Papin blagoslov, i mnoge misli ohrabrenja koje sam čula, prate me i nakon povratka iz Zagreba. Čini mi se kao da ništa više nije isto.
S.