Pariz – grad koji fascinira, spoj kulture i tradicije s modernim, multikulturalno središte usred Zapadne Europe. Sve to imali smo priliku čitati i gledati na slikama, a sada, kao ostvarenje sna, dobili smo priliku to i iskusiti uživo: stati na to tako poznato tlo i doživjeti „tour de France.“
U ovaj fascinantan grad uputili smo se kao zajednica devetero ljudi koji se relativno poznaju iz viđenja, neki manje, neki više, što je predstavljalo još veći izazov za zajednički suživot u nepoznatom na nekoliko dana. Zajedno smo se smijali, razgovarali, molili za roditelje i prijatelje, pjevali..ali i postavljali pitanje što je to zapravo zajednica? Svaki dan započinjali smo druženjem, kako međusobno, tako i na misi. Imali smo priliku slušati misu na francuskom jeziku, doživjeti toplinu tih ljudi koji su nas srdačno prihvatili i iskreno pokazali svoju gostoljubivost. Zaista je poseban osjećaj kada ljudi koje tek upoznate pokažu suosjećanje, brinu se za vas, prevoze i donose doručak..Sve to zajedno potaknulo je i svakoga od nas da pokušamo biti što bolji jedni prema drugima, mogli smo štošta naučiti iz njihovog primjera: kako biti tolerantniji i otvoreniji za različito, kako bismo trebali prestati biti začahureni i razmišljati ne samo o sebi, nego o dobrobiti svih. Zajedno smo šetali gradom, viđali neopisive ljepote, ali i beskućnike i napuštene te se sjećali njih u svojim molitvama.
Svaki dan u Parizu bio je lijep jer smo dopustili Bogu da nas čuva i vodi. On nas je blagoslovio vodičima- paterom Arekom koji nam je iskazao svoje povjerenje i poveo nas na ovaj put, te njegovim prijateljima koji su nas uputili kako se ponašati i što bolje doživjeti grad. Sada kad se osvrnem na čitav put, mogu reći kako mi je srce ispunjeno, hvala svima koji su pridonijeli tom divnom osjećaju, hvala Bogu na novim prijateljima, pateru Areku i Duhosu.
Nataša