Želim se obratiti svima vama koji ste u nedoumici kada su u pitanju stalno prisutna pitanja vjere i vjerovanja u Boga i Božje prisustvo. Po zanimanju sam vatrogasac.
Ponekad imam intervencije koje su nesvakidašnje za većinu drugih građana. Događaj koji želim spomenuti dogodio se na jednoj intervenciji. Unatoč opremi, stečenim znanjima i prethodnim iskustvima, kao i vježbama koje prolazimo za slučaj takvog događaja, našao sam se u bezizlaznoj situaciji.
Nekontrolirani splet okolnosti dovodi me do toga da ostajem sam, bez obzira što ništa nije slutilo na takav događaj. U nepoznatom prostoru pokušavam zadržati pribranost. Ubrzo shvaćam da tu izlaza nema. Postajem svjestan kako ništa više nije u mojim rukama. Prepuštam se molitvi i jednom iskrenom razgovoru s Bogom. Molim Boga da me spasi, ako je to moguće: „Molim te da netko pronađe izlaz jer ja odavde ne mogu bez Tvoje pomoći.“ Nedugo nakon toga k meni dolazi kolega i kaže: Idemo van! Nakon toga uz njegovu pomoć i krajnjim naporima, uspijevam se popeti i provući do tako željenog izlaza.
Po izlasku, zahvaljivao sam Bogu na milosti koju sam primio. I danas živim i radim, a često se sjetim tih trenutaka kada sam bio blizu kraja. Nisam mislio na suprugu i djecu, roditelje, braću i ostale koji mi puno znače, već sam mislio na Boga s kojim se moram susresti, a On mi je uslišao molitvu.
Vatrogasac