Nešto od onoga što smo doživjeli tijekom susreta…
• San Sebastián, prekrasan turistički grad s pješčanom plažom (La Concha), starim gradom i katedralom Dobroga pastira gdje smo imali euharistijsko klanjanje uz relikvije Male Terezije, a zadnju večer i vatromet.
• Molitvena zajednica Anuncio koja je uz klanjanja organizirala i male tečejeve evangelizacije.
• Posjet Loyoli, rodnom mjestu sv. Ignacija, 5000 hodočasnika, sv.misa, međunarodna krunica, Festival naroda (i fenomenalno predstavljanje Hrvatske predvođeno fra Ilijom iz župe Svete Obitelji)
• Madrid – ručkovi i večere po madridskim restoranima s oznakom World Youth Dayja, muzeji Prado i Reina Sofia, Picassova Guernica, katedrala Naše Gospe od Almudene, kraljevska palača (najveća u zapadnoj Europi), stadion Santiago Bernabeu, rijeke mladih koji ponosno viču: «Esta es la juventud del Papa» («Ovo je Papina mladež»), doček Pape i križni put, mladi iz Japana, Sudana, s Haitija itd. nose križ u procesiji, hodočašće od postaje podzemne željeznice Principe Pio do aerodroma Cuatro vientos, bdjenje s Papom, oluja, sv.misa bez pričesti jer su se zbog oluje urušile kapelice s Presvetim….
Humanitarna nogometna utakmica za Rog Afrike između španjolskih veterana i veterana svijeta na stadionu Atletico Madrida. Vatrogasci koji polijevaju šmrkovima hodočasnike dok sjede na madridskim ulicama i pločnicima i prate program u znoju lica svoga (zbog pasjih vrućina).
Žuljevi. Zastave. Suveniri. Sangria. Umor. Krunica.
Krunica koja uvijek čini čuda. Npr. jedne vruće srijede dok u pol noći sjediš pod nekom palmom i moliš krunicu, spontano ti se pridruži sjemeništarac iz Kanade pa dok ti predmoliš Zdravomarijo na hrvatskom, on odgovara s Holy Mary…i razumijete se. Katolici ste.
Pa onda recimo, strpljivo čekaš ulaz u Palacio de congresos s još nekoliko tisuća Amerikanaca, Kanađana, Australaca itd. jer će predavanje održati Christopher West, a tema će biti teologija tijela. I usput moliš, pa malo pjevaš, pa se upoznaš s ljudima oko sebe koji su isto tako natiskani i vruće im je. Pa netko ima rođendan. Pa se pridružiš u pjevanju «Happy birthday». Pa izvisiš za predavanje jer je dvorana već krcata, ali nekako ti nije teško palo čekati s tim mnoštvom razdraganih ljudi.
Pa uđeš u crkvu i shvatiš da je izloženo Presveto i rasplačeš se od sreće. Pa upadneš na misu na engleskom i propovijed ti dirne srce. Pa sretneš nekog kog si upoznala na Svj. susretu mladih prije tri godine u Sydneyju. Onak, kao slučajno. Od milijun ljudi, baš na njega nabasaš.
I nekako, ne smeta ti više ni pasja vrućina (imaš lepezu i bocu vode), ni žuljevi (provedeš dan na klupi u parku Buen retiro u hladovini sa sladoledom), ni prosvjedi (bar znaš da se tu nešto stvarno važno zbiva, čim su se uzburkali duhovi).
Znaš da je sve to trebalo otrpjeti radi nekog većeg dobra.
Milijun mladih došlo je u Madrid. Milijun mladih koji vole Papu i Crkvu. Milijun mladih koji su molili. Unatoč svemu, ustrajali su.
To je duh Svjetskog susreta mladih.
Onda, vidimo se u Riju za 2 godine?
Pamela