Čim sam kao mala počela pričati, baka me učila moliti. Svaka molitva bila je upućena našoj nebeskoj Majci sa „draga Gospo“. Kad smo odlazile u Zagreb, posjećivale smo Kamenita vrata i sjećam se da mi tamo uvijek bilo posebno. Osjećala sam neopisivi mir i radost. I sad, gotovo svaki put kad dođem u Zagreb, nastojim odvojiti vrijeme i otići do Kamenitih vrata kako bih se pomolila i zahvalila dragoj Gospi. Znala sam da je Isus njezin sin, ali kao dijete, a i kasnije, nisam ga doživljavala Bogom. Doživljavala sam ga kao nekog tamo gore – na nebu. Kad sam imala deset godina, rodila mi se sestra. Na žalost, ustanovljena joj je teška bolest i uslijedilo je vrijeme velike patnje za nju i cijelu obitelj. Osjećala sam potrebu moliti, ali što? Jedino što sam znala moliti bila je molitva Očenaš i anđelu čuvaru. Odlučila sam svaki dan moliti sedam Očenaša. Zašto sedam, nisam znala, ali sam molila. Na žalost, sestra je preminula. Prije nekoliko godina pročitala sam kako Gospa poziva na molitvu međugorske krunice – Vjerovanje, sedam Očenaša, Zdravo Marija i Slava Ocu. Toga trenutka saznala sam zašto sam baš to molila.
Kroz djetinjstvo sam slušala puno lijepoga o Lurdu – kako je to posebno mjesto i da se nakon posjeta Lurdu sve mijenja i više ništa nije isto. Želja mi se ispunila i sa suprugom 2008. g. odlazim na hodočašće u Lurd. Što reći nego da je bilo predivno! Riječi za opisati te osjećaje i doživljaje ne postoje. Izdvojit ću samo jedan detalj s hodočašća, a to je kupanje u svetoj vodi. Kada su me sestre uronile u vodu ispred Marijinog kipa, rekla sam: „Draga Gospo, molim te da moja vjera raste. Želim više.“ Plakala sam i drhtala od neizmjerne radosti. Nakon povratka, počela sam ići redovito na nedjeljne svete mise koje sam u jednom razdoblju svoga života zanemarila. Sve se polako počelo mijenjati, ali u meni je neprestano rasla čežnja za nešto više. Nešto je nedostajalo.
Moj život se mijenja odlaskom na duhovnu obnovu u Tabor 2012. g. kod našeg pokojnog fra Zvjezdana. Toga dana, 8. rujna, na blagdan Male Gospe doživjela sam kišu milosti s neba. Susrela sam živoga Gospodina, moga Isusa koji me dotaknuo. Spoznala sam da je on živi Bog, da je tu pored mene i da je uvijek sa svojom majkom bio uz mene. Štitio me od zla, tješio kada sam bila tužna i usamljena, davao snagu u teškim trenucima života i radovao se u sretnim. Sve što mi se dogodilo i što sam proživjela u životu imalo je smisao i sve što mi se sada događa vjerujem da je s razlogom. Samo je potrebno vrijeme i potpuno povjerenje, prepustiti sve Bogu, nebeskom Ocu, baš kao što je to činila naša nebeska Majka.
Moja draga Gospa me od Kamenitih vrata, preko Međugorja i Lurda, dovela do Isusa i to baš na blagdan njezinog rođenja. Taj dan ujedno je i dan mog duhovnog rođenja. Duhovni rast je težak, ali i radostan, pun padova i letova, baš kao i rast malog djeteta koje zna da je tu majka koja ga podiže pri padu, tješi i briše suze.
Draga Gospo, hvala ti što si me dovela Isusu.
J.K.