Potaknuta molitvom, htjela bih s vama podijeliti svoje iskustvo s katehezama Čiste desetke koje su obilježile vjeronauk u protekloj i ovoj godini. Mnogo toga Gospodin je darovao i promijenio u mom životu, a itekako i dalje to čini. S prvim katehezama u meni je bila pomisao kako one možda neće doprijeti do mene i mog života u potpunosti jer me stalno strah kako se ništa ne može promijeniti. No pokušala sam truditi se i u svakoj od njih pronaći nešto primjenjivo na moj život i Gospodin je djelovao. Isprva se promijenio moj odnos prema sakramentima i molitvi. Ispovijed je mnogo temeljitija. Prije često kad sam se pripremala za ispovijed razmišljala sam tko će biti s druge strane te sam, ovisno o tome na kojeg sam ispovjednika naišla, kalkulirala što ću reći. Nakon Čiste desetke shvatila sam da na taj način skrivam nešto od sebe i od Boga te da takva ispovijed nije najbolja.
Posebno me se dojmila kateheza o unutarnjem neprijatelju koja me potaknula da preispitam što to sve ja o sebi skrivam i zbog čega stalno strahujem. Susrećući se sa svojim mislima i postupcima na taj način, vidjela sam da ne živim istinu pred Bogom i ne pouzdajem se u Njegovo vodstvo. Mislim kako ja to sve svojim (ne)mogućnostima (ne)mogu rješiti i tu stajem. Ali u tim trenucima suhoće, ispovijed i razgovor pomogli su mi shvatiti kako se ne smijem predavati nego raditi na sebi te da će sve polako sazrijevati u nešto bolje, o čemu sada svjedočim da je potpuna istina. Proces duhovnog sazrijevanja ponekad je jako težak i za shvatiti i razumjeti, pogotovo ako stalno u istome griješim i ne vidim pomaka. Ali Gospodin daje milost i moje srce se postpuno i strpljivo mijenja. Također, kada molitvi pristupim s otvorenim srcem zaista vidim kako Bog djeluje u nama i to tako jednostavno i zaista osobno. Međutim, potrebno mi je uvijek iznova posvijestiti si kako ne smijem ništa sama odrađivati u svom životu jer se time ponovno udaljujem od Boga. Kateheze o odnosu prema svojim roditeljima pomogle su mi otkriti i riješiti se svih sjećanja i teškoća prihvaćajući to kao Božju volju za svoj život te zavoljeti svoju obitelj onakvu kakva jest. Za svoju okolinu, prijatelje, kolege i ljude koje susrećem često Boga molim ljubavi kako ne bih osuđivala nešto što oni čine, bilo dobro, bilo loše. Osjećam se zaista ranjeno kada ne prihvaćam nečije postupke i kada loše mislim o drugima. Bog nas je sve stvorio iz ljubavi i svakoga od nas želi na ovom svijetu jer da nas nije želio ne bi nas ni stvorio i to me uvijek iznova dotiče. Moj život sigurno bez Boga nema smisla. Zahvaljujem Bogu za milosti ovih vjeronauka i patera koji skreće pozornost uvijek na ono što je najbitnije, a to je naš odnos prema Bogu, ne njegova ili naša slava, već Bog koji sve vodi.
A.
Ako želiš podijeliti s nama svoje svjedočanstvo možeš to činiti anonimno preko ove forme http://duhos.com/posalji-svoje-svjedocanstvo/