Želim zahvaliti Gospodinu na dragom pateru Areku, na njegovim riječima koje nas hrabre i pomoću kojih dobivamo snagu i milost koje su nam potrebne u životu. Večeras me uhvatila velika tuga i bol za dragom osobom koja je, vjerujem, sada u Božjem Kraljevstvu. Pojavilo se i puno pitanja, sumnji, strahova… Htjela sam istog trenutka čuti samo nešto što bi me smirilo. Htjela sam samo čuti da ćemo se opet sresti. Htjela sam čuti da smo kroz zajedništvo u Bogu svi mi, i živi i mrtvi, povezani u jednoj Crkvi. Htjela sam čuti da ćemo biti svi skupa na nebu, sve osobe koje volim i koje mi je Bog poslao u ovom zemaljskom životu. Dok sam se molila, osjetila sam potrebu da odem na stranicu Duhosa, i duboko u sebi priželjkivala neki tekst koji bi me smirio. Kada sam otvorila stranicu, pročitala sam tekst koji je objavljen prije par sati: ”Rijetko tko od nas razmišlja o tome da je na nebu Bog u ljudskom tijelu. Isus je uzašao na nebo s ljudskim tijelom. Tu će nas dočekati njegov širok zagrljaj. Bog u nebu ima naše tijelo. Past ćemo u zagrljaj najveće ljubavi.” (pater Arek Krasicki, CSSp)
I odmah poslije njega tekst objavljen dan prije:
”Najveća je Isusova želja da svi budemo s njim u nebu: Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom. Koja je tvoja želja? Želiš li stvarno ući u nebo?” (pater Arek Krasicki, CSSp)
Nemam više što za dodati. Moja duša je smirena. Jedva čeka susret na nebu s dragim prijateljem, sa svima koje volim, obitelji, prijateljima, znancima, da se svi skupa radujemo i konačno, u vječnosti, slavimo Gospodina.
T.J |duhos.com