Želim zahvaliti Gospodinu na predivnoj duhovnoj obnovi koju smo imali prošli vikend u Petrovaradinu.
Najviše me se dojmila otvorenost srca i dobrodošlica koja nas je tamo dočekala. Vidjela sam kako nije lako biti manjinski narod u jednoj zemlji te da mora postojati velika snaga i volja za održavanjem vlastitog identiteta i vlastite vjere.
Kao što je pater Arek rekao u duhovnoj obnovi, ne može se u vjeri biti mlak; ili vjeruješ ili ne vjeruješ. Mislim da u sredini gdje predstavljaš manjinu, ako nisi vruć, vrlo brzo odustaneš i prepustiš se struji većine da te nosi. Zato se divim novim prijateljima koje smo tamo upoznali na njihovoj upornosti, ustrajnosti i želji za napredovanjem i razvijanjem svoje vjere. Divim im se i radujem se što nisu išli linijom manjeg otpora te negdje na putu odustali i što i dalje žele jačati svoju vjeru i tako biti bliže Kristu.
Shvatila sam koliko je važna zajednica i podrška bližnjih, da shvatimo da nismo sami te da tako zajedno rastemo. Iako smo se tada prvi puta upoznali i živimo u različitim državama, i dalje ostajemo povezani u molitvi.
Iskreno se nadam ponovnom susretu.
Lora