Dragi prijatelji, pišem vam o putovanju u Rim i svjedočim vam o velikoj ljubavi Gospodina našega, koji nam je snaga i prijatelj.
Poziv za Rim dobila sam zbog svog volontiranja u DUHOS-u, no prihvativši poziv nisam ni slutila koliko je velika ta nagrada, nisam ni slutila koliko će me tih par dana pripremiti na novo djelovanje u mojoj okolini.
Naš put je započeo u petak 27.4. 2012. Nas 6 studenata iz Osijeka krenilo je na put do Zagreba. Navečer smo smo se pridružili ostalim studentima. Nas 50-ak tijekom putovanja funkcionirali smo kao velika obitelj, nevjerojatna je snaga koju smo imali kao zajednica. Zahvaljujem se Bogu što je skupio toliko pozitivnih, mudrih i čistih ljudi na jedno mjesto, u vrijeme kada moralna kriza sve više uzima svoga danka, a poštenje se mora tražiti povećalom. Vjerujem da ih ima još, i uz takve ljude čeka nas bolja budućnost.
Tijekom putovanja posjetili smo Assisi i grob sv. Franje, Sv. Petra, Sv.Pavla ,Sv. Antuna. Meni su posebne bile Svete stube koje su prema predaji, iz Jeruzalema prenesene u Rim, a po kojima je Isus hodao dolazeći na suđenje k Ponciju Pilatu. Te stube mogu se preći i klečeći u molitvi ili s druge strane normalno hodajući. Većina nas, kao i ja, odabrali smo molitveni put klečeći… Bila je to prava mala duhovna obnova za mene, prekrasan spoj molitve i žrtve. U nedjelju smo imali misu s Svetim Ocem, a Sveti otac nas je pozdravio na hrvatskom jeziku.
Sudjelovali smo na radionici o novoj evangelizaciji. Misao koja mi ne izlazi iz glave je WWJD ili što bi Isus učinio u nekoj situaciji. Ne mogu ni zamisliti koliko bi svijet mogao biti lijep, kada bi barem polovica ljudi djelovala ovako. Iznenadila me je zrelost i mudrost mojih vršnjaka i ohrabrila u širenju istine. Danas, kada mediji šire nemoralnost, laž, skrivaju pravu istinu, potrebno je djelovati u svojoj okolini i otvoriti oči svojim prijateljima, rodbini i svima s kojima dolazimo u kontakt.
Zadnji dan smo posjetili Padovu gdje se nalazi grob Sv. Antuna i grob našeg Sv. Leopolda Bogdana Mandića. Taj maleni kapucin, velika je snaga i od malena osjećala sam njegovu prisutnost u svom životu. Imala sam osjećaj kao da me je sam htio dovesti na mjesto gdje je on pokazivao ogromnu Božju ljubav i milost. U tom svetištu imali smo i misu na hrvatskom jeziku i svatko od nas može svjedočiti koliko se osjećala Božanska prisutnost.
No, putovanju je došao kraj i pitanje je kako dalje, što sada kada sam se vratila kući? Bilo je lako širiti ljubav kada sam oko sebe imala prekrasne ljude, koji su dijelili s mnom terete, podsjećali me na pravu istinu, no vrativši se u svakodnevicu počela sam se susretati s novim izazovima. Bit će potrebno puno strpljenja i poniznosti kako bi se vidjeli pravi plodovi ovog druženja, ali svakako se isplati.
I za kraj želim se zahvaliti pater Areku, don Damiru Stojiću koji je pokazao kako prepustiti sve u Božje ruke, obitelji Šperanda na nesebičnosti, organizatorima na prekrasnom dočeku, vodičima, vozačima i svima koji su nam omogućili ovo prekrasno putovanje. Posebnu zahvalu želim uputiti mojim suputnicima i novim prijateljima. Hvala vam svim na prekrasnim srcima, iskrenim osmijesima i ljubavi. Hvala vam što pokazali kako donositi živoga Krista u svoju okolinu, jer vi želite činiti onako kako bi to Isus činio. Hvala svima koji su svjedočili o velikoj Božjoj milosti u njihovim životima. Budite hrabri i ne odustajte!
Petra