U subotu smo, sad već prema tradiciji koja traje 5 godina, s našim studentskim kapelanom paterom Arekom krenuli u Aljmaš. Dan je bio baš kao odabran za naš put, sunce je već od ranog jutra počelo grijati i nije nam prijetila nikakva opasnost od kiše. Put do Nemetina mi je protekao brzo kroz priču i imala sam osjećaj da smo do naše prve postaje došli za tren.
Tamo u hladu, dok smo sjedili na travi i slušali Božju riječ, počela su mi se otvarati osjetila, počela sam primjećivati tragove sunca na travi koje su stvarale razne oblike padajući kroz krošnje drveća, počela sam osluškivati ptice na granama, osjećala sam miris trave i bilja što je raslo okolo. Osjećala sam Njegovu prisutnost. Molitva je počela dopirati do moga srca, molili smo desetinu krunice Mariji. Dok smo izgovarali: “…blagosovljena ti među ženama…” u jednom trenu sam shvatila koliki je to blagoslov dobila Marija, dobila je sreću da bude odabrana za majku; sreća je biti majka svakom djetetu a ona je još dodatno dobila sreću da bude majka Isusu.
Dobila je blagoslov da bude savršena majka, uzor svim ženama, oličenje ljubavi. Dobila je naljepši dar što žena može dobiti, dijete koje će voljeti i koje će nju voljeti. Mnoge majke vole bezuvjetno svoju djecu i mnogima je ljubav vraćena, ali ta ljubav nikad ne može biti toliko savršena kao ona koju je dobila Marija jer ona bez grijeha. Bila je sposobna dati čistu ljubav, ljubav koja nije ničim uvjetovana, ljubav koja nikad nije opterećena, ljubav koja prinosi sve žrtve bez da se žali. Ona je od Isusa dobla nazad bezuvjetnu ljubav, dobila je njegovo priznaje, njegovu potporu.
Danas roditelji često ne dobivaju od svoje djece dovoljno ljubavi, djeca nisu savršena, zadaju rane. Isus je Mariji zadao rane na srcu ali joj je na kraju i pružio utjehu. Roditelji danas očekuju tu utjehu ali na krivoj strani. Njima nikad neće biti dana ta utjeha kroz njihovu djecu, neće im biti dana kroz unučad, njima ona kao i Mariji može biti dana jedino kroz Isusa. Ni djeca od roditelja, koliko god to oni željeli, ne mogu dobiti ljubav koju mogu dobiti od Boga. Roditelji su samo ljudi, oni su grešni, takvi, ranjeni grijehom, nikada ne mogu potpuno otvoriti srca onoliko koliko Nebeski Otac može. Zato uvijek prvo u Njemu treba tražti utjehu, treba uvijek biti svjestan da nam je on prvi roditelj, da nas razumije onako kako nas drugo ljudsko biće nikad neće biti u stanju razumjeti. Bez obzira što ne može dati i primiti savršenu ljubav, čovjek opet u drugima može dobiti djelić te ljubavi, može nazrijeti koliko ljepa ona može biti, može se svakim danom sve više približavati tom svijetlu i toplini, može joj polako predavati svoje srce da ga ispuni.
Moleći dijelove krunice na ostalim postajama molila sam Mariju da mi bude uzor, molila sam je mi nijedna žrtva kad budem imala djecu ne bude teška, molila sam ju da mi da hrabrosti da vjerujem da će moja djeca biti dobro, da mi da snage da ih volim i onda kada bude teško, molila sam da mi uvijek da razumijevanja za njih. Svjesna sam da neću biti savršena majka i da moja djeca neće biti bez samo izvor radosti za mene, molila sam zato da i u tome dobijem snagu, da prihvatim svoje mane, da razumijem svoje nedostatke i da jednog dana prihvatim s razumijevanjem sve što budem proživljavala zbog svoje djece.
Došli smo do kraja našeg puta i vratili smo se nazad u Osijek, dojmovi su se smirili. Odlučila sam napisati ovaj sastavi i tek sad dok pišem ove rečenice sjetila sam se ljudi koji nikad nisu doživjeli radost roditeljstva. Za njih na svom putu nisam molila, nisam ni jednom pomislila na njih. Nikada ozbiljno nisam pomislila ni da je moguće da ja jednog dana možda neću imati djecu. Znala sam voditi razgovore o tome, površno donositi rješenja ali nikad se zaista nisam suočila s tom mogućnošću i neću jer ne treba se opterećivati s ničim čega još nema. Znam, On ima razloge za sve u našim životima, vidi ono što mi ne vidimo i daje nam točno ono što trebamo, na nama je samo da prihvatimo. Sad ću u tišini svoje sobe moliti da ako dođe do toga u mom životu nađem utjehu u Bogu, da prihvatim njegovu odluku i da svi ljudi koji to proživljavaju kroz ljubav prema Bogu dobiju djeliće one savršene ljubavi koju ne mogu dobiti kroz djecu.
Ivana Koić