U vrijeme Jubileja 2000. godine, ljubljeni sluga Božji Ivan Pavao II. ustanovio je za cijelu Crkvu da se nedjelja nakon Uskrsa, osim Bijela nedjelja, naziva i Nedjelja božanskog milosrđa. Na ovu nedjelju svaka osoba može primiti potpuni oprost pod redovitim uvjetima (sakrament ispovijedi, sv. pričest, molitva na nakanu za Svetoga oca).
Dogodilo se to istovremeno s kanonizacijom Faustine Kowalske, ponizne poljske redovnice, rođene 1905., a umrle 1938. godine, revne navjestiteljice milosrdnoga Isusa.
Milosrđe je zapravo središte evanđeoske poruke, samo ime Božje, lik kojim se on objavio u drevnom Savezu i u punini u Isusu Kristu, koji je utjelovljenje stvoriteljske i otkupiteljske Ljubavi.
Ta milosrdna ljubav osvjetljuje i lice Crkve, te se objavljuje kako putem sakramenata, posebice sakramenta pomirenja, tako i djelima milosrđa, koja se vrše zajednički ili pojedinačno.
Sve što Crkva govori ili čini objavljuje milosrđe koje Bog pokazuje prema čovjeku. Kad Crkva mora podsjetiti na neku istinu koja je slabo poznata, ili na neko zanemareno dobro, čini to uvijek potaknuta milosrdnom ljubavlju, da bi ljudi imali život i da bi ga imali u izobilju (usp. Iv 10,10).
Iz božanskoga milosrđa koje pomiruje srca, izvire potom istinski mir u svijetu, mir među različitim narodima, kulturama i religijama. Poput sestre Fustine, i Ivan Pavao II. postao je apostolom Božanskoga milosrđa.
Večer one nezaboravne subote, 2. travnja 2005., kad je zatvorio oči za ovaj svijet, bilo je upravo predvečerje druge vazmene nedjelje. Mnogi su u tome prepoznali jedinstveno podudaranje koje je sjedinilo marijansku dimenziju – jer bila je prva subota u mjesecu – i dimenziju Božanskoga milosrđa
Doista, njegov dugačak i višeobličan pontifikat ovdje nalazi svoje središte. Cjelokupno njegovo poslanje u službi istine o Bogu i o čovjeku te mira u svijetu sažimlje se u tom navještaju, kao što je to on sam rekao u Krakovu-Lagiewniki 2002. godine, otvarajući novo svetište Božanskoga milosrđa: “Osim milosrđa Božjeg nema nijednog drugog izvora nade za ljudska bića“.
Njegova poruka, kao i poruka sestre Faustine, vodi prema liku Kristovu, prema najvišoj objavi milosrđa Božjeg. Motriti neprestano taj lik, to je baština koju nam je ostavio i koju radosno prihvaćamo i usvajamo. O Božanskom milosrđu osobito će se razmišljati sljedećih dana prilikom prvog Svjetskog apostolskog kongresa o Božanskom milosrđu, koji će se održati u Rima, a započeti svetom misom koju ću, ako Bog da, predvoditi u srijedu, 2. travnja ujutro, o trećoj obljetnici pobožne smrti sluge Božjega Ivana Pavla II.
Ovaj Kongres stavljamo pod nebesku zaštitu Blažene Djevice Marije, Majke Milosrđa (Mater Misericordiae). Njoj povjeravamo brigu za mir u svijetu, da milosrđe Božje izvrši ono što je nemoguće ljudskim silama, te u srca ulije hrabrost za dijalog i pomirenje.
Preuzeto sa: katolici.org