Pariz – grad koji fascinira, spoj kulture i tradicije s modernim, multikulturalno središte usred Zapadne Europe. Sve to imali smo priliku čitati i gledati na slikama, a sada, kao ostvarenje sna, dobili smo priliku to i iskusiti uživo: stati na to tako poznato tlo i doživjeti „tour de France.“
Više puta sam imala prilike čitati u konkatedrali na sveučilišnoj misi. Poziv za čitanje dobila sam od našeg sveučilišnog kapelana Areka. Najprije mi se ta ideja i nije baš jako svidjela jer sam imala tremu. Bojala sam se da neću napraviti nešto pogrešno. Ali kad sam počela čitati trema je nestala. Bilo mi je ugodno i zapravo sam se jako lijepo osjećala dok sam čitala. Osjećala sam se ispunjeno i sretno jer i ja sam postala dio onih koji su tako „naviještali“ Božju Riječ.
Psalam 112
Aleluja!
Blago čovjeku koji se boji Jahve i koji uživa u naredbama njegovim:
moćno će mu biti na zemlji potomstvo, na pravednu će pokoljenju počivati blagoslov.
Iskreno nisam dugo bio na nikakvoj duhovnoj obnovi i stvarno mi je trebala jedna ovakva obnova da “napunim baterija” nakon napornog drugog mjeseca. Iako mi nije tema bila zvučnog imena osječao sam se pozvanim i iako sam imao sutradan usmeni ispit odlučio sam ići na duhovnu obnovu. Nisam se ni malo pokajao.
Bila sam na duhovnoj obnovi “STOP OSVETI”. To su bile Isusove riječi po kojima On zahtijeva od svojih učenika novi poredak stvari. Shvatila sam da smo mi ti Njegovi učenici i da smo mi ti koji trebamo nešto promijeniti. Slušajući sam shvatila da smo svakodnevno izloženi zlim napastima. Oni nas napadaju sve dok im se ne prepustimo, no Isus nam pruža drugu bolju mogućnost.
uvodni tekst za naslovnu koji je isti uvodnom u toj rubrici
U zadnje se vrijeme sve češće susrećemo s riječima kao što su nezadovoljstvo, recesija, nezaposlenost, prosvjedi… U novinama nailazimo na hrpu članaka u kojima se osuđuju postupci pojedinih ljudi, o tome kako pronaći rješenje za izlazak iz krize, o tome postoji li uopće rješenje za probleme koji su poprimili poprilično velike razmjere. Ne možemo upaliti televiziju, a da nas ne zaskoči nešto o tome. I onda se mi kao studenti možda pitamo čemu to naše studiranje kada nema posla, da smo možda bezveze utrošili vrijeme, volju, pa u konačnici, i novac. Pojavi se opasnost da pomislimo da je sve bilo uzalud, da rješenja jednostavno nema. No, je li to zaista tako?
Koliko sam puta prije klonula kada dođe vrijeme ispita i tada nisam znala što više činiti. Suza bi suzu lila. Mislima bi samo dozivala pomoć: Bože, pomozi! Pogrešne li moje molitve… Otkako je moja duša uvidjela Boga i vjeru, doziv pomoći je okrenut za mnogo stupnjeva.