Predajem se sasvim u tvoje ruke, Bože moj, i molim te reci mi što želiš da činim i što ne želiš da činim? Makar me slavili ili klevetali, ili me tješili ili trpio, pa makar ne bio od koristi ikome, ostaje mi samo da po primjeru tvoje majke kažem: “Neka mi bude po riječi tvojoj.”

Udijeli mi pravu ljubav, ljubav prema križu, ali ne prema herojskim križevima koji bi mogli poticati na sebeljublje, nego udijeli mi ljubav prema najobičnijim križevima, što ih, na žalost, nosim s odvratnošću… što se svaki dan susreću u proturječju, u zaboravu, u neuspjehu, u krivim sudovima, u hladnoći, u odbojnosti i preziru od drugih, u suhoći srca!

Presveto Srce Isusovo, izvore svakog dobra, ja ti se klanjam, vjerujem u te, ufam se u te, ja te ljubim i kajem se za sve svoje grijehe.

Tebi poklanjam ovo moje siromašno srce, učini ga poniznim, strpljivim, čistim i da u svemu odgovara tvojim željama. daj o dobri Isuse, da ja živim u tebi i ti u meni.

Štiti me u opasnostima, tješi me u nevoljama i žalostima. udijeli mi zdravlje tijela, blagoslovi sav moj rad i daj mi milost svete smrti.

Amen.

Dragi prijatelji!,

Čistom srijedom započeli smo  blagoslovljeno vrijeme korizme. Bog svima nama daruje milosno vrijeme obraćenja. Svatko je od nas pozvan na promjenu srca kako bi ponajprije postao bolji čovjek. Do svetosti  se stiže najčešće malim koracima. Stoga vam nudimo nekoliko takvih koraka, koji će vam pomoći u osobnom ispitu savjesti.

Joomla! provides an easy-to-use graphical user interface that simplifies the management and publishing of large volumes of content including HTML, documents, and rich media. Joomla! is used by organisations of all sizes for intranets and extranets and is supported by a community of tens of thousands of users.

Nemojte napustiti jedni druge

Vjerujte,

moguće je Boga dodirnuti, primiti Božju ruku…

Ne oklijevajte,

načinite lanac ljubavi i prijateljstva !

(Terezija Avilska)

Isuse, o kako cijeniš našu uzajamnu ljubav !

Mogao si nas jednostavno učiti da reknemo:

Isuse, dođoh Ti reći, kako me u grlu guši,

od isplakanih suza kako me boli u duši.

Nitko ne zna po kojim će se pravilima odvijati naš život kroz deset ili dvadeset godina. Ali zbog toga golemoga značenja koje ljudi polažu na sreću, za kršćane će vrijediti pravilo: da nikada ne traže svoju sreću tamo gdje bi morali uništiti sreću drugoga. Jedna kineska priča slika to ovako:

            Zašto ne može biti rata:

            Kad je između dva susjedna naroda rat postao neizbježan, vojskovođe obiju strana pošalju uhode da saznaju gdje se najlakše može upasti u susjednu zemlju. Uhode se vrate i na obje strane jave isto: na granici ima samo jedno mjesto prikladno za to. Ali tamo, rekoše, u jednom maloj kući stanuje malen, dobar seljak sa svojom dražesnom ženom. Oni se vole, a to znači, oni su najsretniji ljudi na svijetu. Imaju jedno dijete. Kad bismo sad marširali preko njihova posjeda, razorili bismo sreću. Dakle, ne može biti rata. To su vojskovođe uvdjele i rata nije bilo, kao što bi svatko i očekivao.

Pred tobom se ispitujem, Gospodine.

Ispitujem što je sitno, što veliko,

Što važno od onoga što mislim.

Od mojih briga, od moga straha i od mojih nada.

Što je potrebno? Što nužno?

Što je plodno? Što neplodno?

Što je istina? Što maska?