Puno je toga što bi se moglo napisati ili bolje rečeno “barem pokušalo napisati” o onome što se u Dunavskoj 33 uistinu događalo i što sam tamo doživio. Nije to bilo kako bi se reklo “Ajmo se malo zabaviti da nam ne bude dosadno”, a ni nekakvo slučajno okupljanje.
Bio je to susret s Gospodinom na koji nas je On pozvao. Ostavili smo sve i pošli se sastati s našim Kraljem da nas pouči, ohrabri i podsjeti da je On naš Spasitelj, te da ga nastavimo slijediti. I tako obnovljeni i ohrabreni Njegovim riječima sada još odlučnije i radosnije koračamo za Njime prema Zemlji Vječnosti, a pjesma pobjednička još uvijek odjekuje iz Dunavske 33.