I tako nakon tih predivnih i jakih trenutaka ohrabrenja, poticaja i odobravanja počnu prolaziti lagano sati, dani i dojmovi se polako malo po malo slegnu i dolazi što… ? Dođu stvarne okrutnosti kušnji i napasti života u ovom svijetu bitaka i borbi, u kojemu smo pozvani bit vjerni onome koji nam je dao sve – Sebe na Križu.
Onda kada dođu i krenu napasti i kušnje da se dokaže i prokuša naša vjera i potvrdi odluka koju smo tada u ushićenju donijeli i kojoj sada kad je frka treba ostat vjeran? Kako? Kada dođu problemi, kada možda bude tako teško i loše da život udari sa svih strana, kada ostaneš sam u svojoj napasti i borbi, u kojoj svatko ima svoje individualne i specifične teškoće i probleme koje treba pobijedit i nadvladat da bi bio bliže svom miru, ispunjenju i vječnoj sreći.. kako tada?
Što je to što pobjeđuje tu muku? Kako je naš primjer, naš Pobjednik pobijedio? Što je to pokazano i dokazano na križu? Patnja… to je jasno, svi za nju znamo i svi ju imamo, manju ili veću, nekima je besmislena, netko ju je osmislio u svom životu pa mu je lakše, ali svi za nju znamo iskusili smo je.
Zašto uopće patnja, bol, muka, zbog čega, zašto patimo? Možda zbog ljubavi… to ima smisla, ljubav je dostojna patnje. Što je onda ta ljubav? Kako uopće dolazimo do ljubavi? Bog je Ljubav, rekao je to sam za sebe. Kako dolazimo do te ljubavi = do Boga? Putom koji nam je pokazan, Isus je Put… a On je patio. Znači patnjom dolazimo do ljubavi. Sve ima smisla i povezano je, teorija je u redu, ali što je s praksom? Kako to u praksi oživjet i realizirat u svom konkretnom životu? Što/tko je to Bog? Bog je Duh. Što je duh? Što je to duhovnost uopće? Kako objasnit, definirat duhovnost? Ako je Bog i ljubav i duh, znači da su jedno u drugom, znači da su jedno – ljubav = duh. A duh ne možemo u potpunosti definirat kao što ni ljubav ne možemo objasnit ni definirat, o njoj se ne priča baš previše jer ne možeš ju izrazit do kraja i nikad dovoljno o njoj reć, ona se živi… ili ne živi. A ONA POBJE?UJE. Patnjom iz ljubavi, naš primjer je pobijedio na svom Križu.
Ljubav – to je najveća duhovna vrijednost, to je sila koja ima moć okretanja zla na dobro, a dostupna je svima. Svatko može svojim slobodnim izborom, gdje god živio, odlučit hoće li voljeti (činiti dobro) ili neće. Ona je ključ. Kako onda dolazimo do tog ključa/ljubavi i kako joj ostat vjeran kada je najteže?
Kako je ljubav došla k nama? Piše u Ivanu 3:16 ovako:
“Uistinu, Bog je tako ljubio svijet
te je dao svoga Sina Jedinorođenca
da nijedan koji u njega vjeruje
ne propadne,
nego da ima život vječni.”
Što tu vidimo? Ja vidim odluku, iako nigdje direktno tako ne piše, ali Bog je ljubio/volio te je (ODLUČIO i ) dao svoga Sina…
Odlučio frajer (Bog) poslati i dati svoga Sina da se po Njemu svijet spasi. Rekao je: “Evo, kada vi nećete doć k meni da me upoznate, doći ću ja k vama i upoznat vas sam sa sobom.”
Odlučio i došao. 🙂 Jer je volio…
Dakle, kako ćemo mi doć k ljubavi i uzeti taj ključ koji nas spašava? Pogledamo jednostavno kako je ona došla k nama!? Odlukom.
Znači konkretno u našem životu: u bilo kojoj situaciji kušnje i napasti kada nas uhvati, kad nije nimalo lako i kada kao da nam cijelo biće želi baš to loše učinit jer smo slabi i grešni, i patimo se u tom kidanju i previranju, tada jednostavno kažemo toj napasti i u sebi objavimo cijelom duhovnom svijetu da svi čuju: da, vidim te i primamljiva si i slatka mojim slabostima koje još imam, ali znam od koga dolaziš i zbog čega i znam što to znači ako te prihvatim.. znači nevjeru, slabost, korak unazad i propadanje, ali ja sam ODLUČIO bit vjeran svom Bogu i odričem te se, i odmah nakon toga kažeš i obratiš se Bogu, Ocu svom: ” Oče, ja sam svoju odluku donio kada sam rekao da ću biti vjeran tvojoj Riječi i sada kažem i svjedočim da je Isus Krist moj Gospodin i Kralj mog srca i hoću, želim i odlučio sam da to tako i ostane, zato ovoj slatkoj i bezobraznoj napasti kažem NE a tebi Oče kažem DA”… ili tako nešto slično svojim riječima, ali mora bit ozbiljno i iskreno iz našeg srca i tada sotona vidi (jer je i on duhovno biće) našu vjeru koju imamo, vidi da tu nema više što tražit i u tom trenutku bježi i odlazi sa svojom napasti jer su mu vrata zatvorena a ispred njih stoji nepobjediva Riječ koju smo baš posvjedočili koja kraljuje u našem srcu i koja ga je već jednom na Križu dotukla i zna da protiv nje nema šanse, a vjerni Otac to sve poprati snagom i silom koja nam je potrebna da u toj bitci izdržimo do kraja. Nakon toga prevladava Kristov mir u nama isprepleten radošću a na licu smješak. 🙂 Vi koji još niste probajte, ovo stvarno funkcionira.
Odluka provedena u djelo koja će s vremenom i s više takvih uspjeha rodit stavom a kada jednom tako izgradimo stav, onda imamo i postojanost i vjernost.. radi se samo o jednostavnoj odluci koju treba donijet, ali ne kada je sve ok, nego baš tad kad je teško.
Ajde nek mi sada netko kaže, tko nam tako nešto još omogućuje… da izvoru svega zla, nepravdi, laži, bolesti, patnji, užasa, takvom jednom stvoru – sotoni, kao da “pljunemo u lice”, bacimo ga i gurnemo u tamnicu mraka gdje i pripada i zalupimo mu svoja vrata?!?! Samo i jedino, jedan jedini – Isus Krist. 🙂
Zaključak: nemojte bit tužni, jadni, tjeskobni, očajni kada vas uhvate vaše napasti, teškoće, kušnje, slabosti i ne dajte se prepustit takvom stanju jer onda padamo, nego ustanite radosni jer oružje imamo, samo se toga sjetite i pogledajte u Isusa, dano nam je i besplatno je, to je Riječ Njegova i evo prilike da ju upotrijebimo i posvjedočimo Ocu vjeru i ljubav koju u sebi nosimo. Za sve ostalo će se On pobrinut, a na nama je samo ustrajna i vjerna odluka da je to to što želimo.
Na kraju, kako se i Isus obranio od sotone? Božjom Riječi… za vrijeme svoje borbe i napasti u pustinji, rekao je: “Pisano je…”
Eto, onda će s vremenom i u našim životima stvarno zaživjet ona Ivanova: “pišem vama mladići, jer ste jaki, jer je u vama riječ Božja i jer ste pobijedili Zloga”
P.S. Sve ovo vrijedi i za cure/žene ne samo mladiće (po stanju duha “mladići”, ne po godinama) jer smo u Kristu svi jedno, nema više… 🙂
Amen!
Slava i hvala Primjeru i Vođi našemu – Kristu Isusu.
Mark