Svjedočimo o volontiranju

by admin

 

 Studenti okupljeni u zajednicu DUHOS, uz niz drugih aktivnosti predano volontiraju. Pročitajte njihove komentare i svjedočanstva nakon jednog od nedjeljnih volontiranja u Domu za nezbrinutu djecu „Klasje“.

 

  

Odlazak u nedjelju na volontiranje u Klasje je bilo više nego radost i susret zajednice. Zajedništvo koje se osjetilo uz pjesmu i molitvu, te kreativne radionice je rijetko gdje se ima doživjeti. Upravo je počelo i Došaće, priprema ljudskih srca na dolazak Spasitelja. Također širenje ljubavi i zajedništva među sobom i drugima, koje se neopisivo osjetilo te nedjelje. Svatko je od nas otišao svojim domovima ispunjen, sretan i radostan, išćekujući ponovni dolazak u Klasje i s još većim poticajem za iskreno i ponizno iščekivanje rođenje Krista Kralja u svojim srcima.

 

Zrinka

  

 

Moji dojmovi su izuzetno pozitivni! Svi su nas uistinu lijepo dočekali i osjetili smo tu dobrodošlicu. Kolači i sok su bili izvrsni za  razbijanje prve treme vezane uz upoznavanje, ali i za razbijanje straha o tome kako će sve proći. Mališani (predškolci) su u početku bili jako sramežljivi, ali su se, kako je vrijeme odmicalo, sve više oslobađali. Ubrzo su svi skakali po sobi, igrajući se zajedno s nama. Djeca školske dobi, prema mojoj procjeni, su se isto tako dobro zabavljala. Studenti su pripremili zanimljiv sadržaj pa je vrijeme uistinu proletio. Sretna sam što sam bila te se veselim i idućem susretu!

 

Emanuela

 

 

 

Današnji posjet dječjem domu je bio jako zanimljiv i poučan. Kao što mi u vrijeme adventa iščekujemo Isusa, danas su i nas s radošću i veseljem dočekala djeca, s kojom smo proveli dva sata u u veselju i smijehu, kao što smo mi njima željeli posvetiti naše vrijeme, tako su i oni nama pružili dva sata bez razmišljanja o našim problemima. Hvala Gospodinu na ljubavi koju nam je pokazao kroz tu djecu.

 

Marica

 

 

 

Bili smo na druženju s djecom iz doma Klasje. Bilo je odlično, puno ljubavi i radosti zbog međusobnog susreta. Djeca su željna druženja i razgovora. Poštuju nas. Ja učim kako biti kao oni – iskreni. Nikad, ili dugo nisam doživio takvu radost u pjesmi kao kada smo jučer pjevali „Želim klicati“.

 

Davorin

 

 

 

 U istinu čovjek nije ni svjestan kako mu malo treba da bude sretan. Dječji osmjesi iz Zagrebačke vratili su i meni osmijeh na lice. Kako opisati to naše druženje? Puno ljubavi,radosti,nježnosti…ovoga popodneva  u dječjem domu pronašla sam pravi smisao Došašća.

 

Ana

 

 

 

 Ići ili ne ići, bilo je pitanje. Imam li vremena ili ne? Gužva s obvezama na faksu… Mah… IDEM 🙂 Možda ću neko dijete učiniti sretnim. Ovaj semestar na faksu imamo predmet obiteljskog prava. Meni jako zanimljiv predmet, jer sam htjela studirati psihologiju ili pedagogiju. Uvijek sam mislila da ću kao pedagoginja pomagati djeci i pomoći im da odrastu, no na kraju sam se ipak za pravo odlučila (iz ne znam kojeg razloga). Kad sam čula da postoji grupa volontera, htjela sam sudjelovati u tome. Zakasnila sam na sastanak, bilo mi je neugodno ući pošto mi je prvi put te sam sačekala ispred da pitam smijem li se i ja pridružiti. I tako je sve počelo… Došli smo u dom za nezbrinutu djecu, srce mi se uteglo kad sam ih vidjela… Samo što nisam zaplakala, mislila sam u sebi – oni nemaju mamu i tatu, gdje su im roditelji, imaju li oni uopće srce kad su mogli vlastitu djecu ostaviti?! Ipak, nismo došli žaliti tu djecu nego smo ih došli oraspoložiti i igrati se s njima, pokloniti im barem malo ljubavi. Nisu smjeli vidjeti tugu na našim licima. Isprva ih je bilo pomalo stid “novih ljudi”, ali s vremenom su se opustili i proveli smo skupa lijepe trenutke. Ali kako se kaže, sve što je lijepo kratko traje, pa smo i mi morali poći svojim kućama. Lijepo su nas ugostili i hvala im na tome! Hvala i našem p. Areku što nam je omogućio lijepo iskustvo da se i mi osjećamo korisnima što možemo pomoći nekome.

 

Paula

 

 

 

Kad sam se prijavila u volontersku grupu to je za mene bilo novo iskustvo.  Moj doživljaj je premašio očekivanja. Volontirati je prekrasno iskustvo za mene, to je vrijeme provedeno u sreći i zabavi. Važnije od toga  je da smo usrećili djecu u dom i uljepšali im dan. Svakako bih voljela nastaviti dolaziti na sastanke.

 

 Lidija

 

 

 

 

 

Postani i ti Duhos volonter! Javi se koordinatorici volontera na ana?skrbic@hotmail.com

 

Preporučeno

Leave a Comment